[zuni9]

Dr. Antonio Bajamonti (1822-1892)

Jedan od najpoznatijih, ali ujedno i najosporavanijih načelnika grada Splita bio je autonomaš i prikriveni talijanaš, dr. Ante Bajamonti koji je kao pravi gospodar (narod ga je zvao conte i čača) vladao splitskom Općinom i gradom, uz prekide, od 1860. do 1880. godine.

Rođen je u splitskoj građanskoj obitelji Bajamonti koja je u XVIII. stoljeću doselila u Split iz Italije (Bergamo) ili iz Istre (Poreč).

Premda je bio prilično kontroverzna osoba, koja je do kraja života bila u sukobu s hrvatskom nacionalnom idejom, Bajamonti je imao više zasluga za grad Split. Između ostalog, popločavao je ceste, uredio park, izgradio kazalište (Teatro Bajamonti), Prokurative, lukobran, crkvu sv. Petra na Lučcu (danas porušena), uveo je plinsku rasvjetu na ulice, osnovao veći broj javnih i kulturnih društava itd. Međutim, iako su mu i narodnjaci priznavali zasluge za grad koji je želio učiniti "gradom budućnosti", njegova autoritarna vlast i netrpeljivost prema Hrvatima, pridonjele su njegovom padu, ali i negativnom ocrtavanju njegova lika i djela što traje do danas.

Godine 1864. smijenjen je s položaja načelnika zbog svoje opozicije prema austrijskoj birokraciji i pokrajinskim vlastima, da bi na sljedećim izborima, 1865. godine, ujedinjen zajedno s narodnjacima u Liberalnoj Uniji (Unione liberale), ponovno osvojio vlast u gradu i riješio se svojih saveznika (1866.).
Na općinskim izborima 1868. ponovno je osvojio izbore, u velikoj mjeri i zbog nasilja koje su njegovi tolomaši izvršili nad narodnjacima.

Nakon što su narodnjaci 1870. dobili većinu u Dalmatinskom saboru (Dieta Dalmata), pokušali su srušiti Bajamontija s vlasti, no on se uspio opravdati pred saborskom delegacijom na famoznom mitingu u kazalištu (1872.), prvom narodnom skupštinom (Prima assemblea popolare di Spalato), gdje je pred 3000 ljudi postigao pobjedu i učvrstio pokolebano povjerenje puka, što mu je omogućilo daljnju upravu nad splitskom općinom.

Godine 1875. doživio je novi udarac kada caru Franji Josipu, koji je bio u posjeti Dalmaciji, nije uspio predočiti Split kao drevni talijanski grad. Zbog toga je pokrenuo još žešće nasilje nad narodnjacima koje su vršili njegovi tolomaši, inače, i sami Hrvati.
U ožujku 1880. godine narodnjaci su uspjeli nagovoriti bečku vladu na pohrvaćenje splitskih škola, što je rezultiralo novim sukobom između narodnjaka i Bajamontijevih bersaljera, a to je, uz nezakonito poslovanje općinske uprave i "Dalmatinske udruge" (Associazione Dalmatica) bio glavni razlog smijene kompletne gradske uprave na čelu s Bajamontijem 31. listopada 1880. godine. Time je s vlasti zbačen nedodirljivi gospodar Splita koji je gotovo dva desetljeća vedrio i oblačio nad Splitom.