[Godiva]

BigCityBeats kaže:

Nemam takvog iskustva kao ti s te strane tako da ne znam, ali me isto kao tebe opere kad nemam kog nazvat u nekim situacijama. Primjer, prije koju godinu imao sam prometnu s lakšim ozljedama, ležim taj dan u bolnici i razmišljam kog da nazovem. Nisam nikog zvao jer nisam imao koga nazvat
Ili recimo dolaziš doma nakon dugo vremena, na kolodvoru si i kog god zoveš nitko ne može doći po tebe, na kraju se pitaš zašto i kome uopće dolaziš. Samo što to mene brzo popusti jer sam već valjda naviknut.

Zato sam reko da mislim da to nije dobro, ta ravnodušnost kod rastanaka, jer sam shvatio da većinu ljudi koje znam držim na distanci (uključujući roditelje), jer u suprotnom bi bilo drugačije, zar ne?
Svjestan sam "problema", ali ne vidim rješenje. Što je još gore, ja sebe nigdje ne vidim za recimo godinu dana, apsolvent sam, radim u jednoj stabilnoj multinacionalnoj firmi, volim svoj posao i ljude s kojima radim - ali se tamo uopće ne vidim u budućnosti - nigdje se ne vidim. Sve češće se uhvatim razmišljajući o tim stvarima. Kao da tapkam u mraku s povezom na očima.

Polako, daj si vremena. Još si jako mlad i sigurno će uskoro naići netko za koga će ti biti drago što te čeka na kolodvoru.