|
Čitam i ne vjerujem.
Moja djeca su se jako veselila pozivnicama, pogotovo mcdonalds i igraonice, no ipak nisu išla na sve.
Još dok je samo sin išao, u vrtiću, nekako, no kada je krenuo u školu i treninge taj broj djece se toliko povećao da nije bilo izvedivo ići na sve. Pogotovo u rujnu i lipnju kada je najviše djece slavilo, i oni kojima je bio rođendan i oni kojima je rođendan za vrijeme ljeta ali su to odrađivali dok je škola. Neki roditelji su se unaprijed dogovarali da se ne preklapaju termini i rođendani su se redali petak, subota, nedjelja, ili čak i po dva rođendana u jednom danu, jedan ujutro, drugi popodne. Tu su još i naši obiteljski rođendani, svadbe, priredbe, sportska natjecanja, izleti.
A financijski i vremenski se ne može na sve. Iako su djeca jako željela ići i sa svima se dobro slagala, automatizmom su znali obećali da će doći.
Ne znam kako se vi organizirate s dvoje djece, nama je bilo jako teško uskladit obaveze. Pogotovo kada imaš doma malu bebu. Ali i kasnije, kada dvoje djece treba na dva rođendana stići. Došli smo i u krivi dan, i u krivi sat, i u krivi mcdonalds itd.
I događalo se da je sin obećao slavljeniku da će doći, kupio poklon, a kako se rođendan približavao tako su se događale razne situacije radi kojih sam ja morala otkazati. Jednom i na dan rođendana. I suza i ljutnje je bilo.
Znalo mi je biti i krivo što uopće javljam da neće doći jer nisam naišla na razumjevanje, već na osudu da ne razumijem slavljenikove osjećaje jer je rođendan jedan u godini, a dobili smo pozivnicu dovoljno rano i sl.
Ne znam. Sve skupa previše stresa za površna prijateljstva.
|