Quote:
Hekatonhir kaže:
Liburne, pročitao sam sinoć dvije-tri rasprave o dalmatoromanskom. U njima se otprilike veli da je venecijanski dijalekt zamijenio (potisnuo) taj jezik zbog izrazite sličnosti, ali i zbog određenog socijalnog prestiža. Prisutni su dakle bili i jezični i izvanjezični (društveni) razlozi.
|
Jako je bitno što si čitao i o kojem dijalektu dalmatskog je riječ, kao i o kojem prostoru je riječ, kao i o kojem trenutku.
Sličnost venecijanskog dijalekta talijanskog i dalmatskog jezika. Pazi ovo. Da li je rumunjski sličan venecijanskom dijalektu talijanskog? Ako vrijedi što si napisao onda su izrazito slični. Ne zvuči baš dobro jel da? Po onom što se danas zna i što je proučeno, znamo da se dalmatski jezik govorio od Krka do Kotora. Danas se govori o 2 poznata dijalekta dalmatskog isključivo radi toga što su 2 poznata. Jedan je raguzejski, nazvan po Dubrovniku jer su sačuvani dokumenti iz 14. st. u kojem je dubrovačka službena dokumentacija pisana na dalmatskom. Prema ostacima u čakavici zaključeno je da se raguzejski govorio i u Zadru, dakle obuhvaća cijelu Gornju i veći dio Donje Dalmacije. Drugi je vejski dijalekt, nazvan po Krku, a njega je zabilježio Bartolli prije 200 god. zapisujući ga direkt od tobožnjeg zadnjeg govornika dalmatskog Tuone Udaine i taj bi trebao bit dijalekt Kvarnera, točnije Krka, Cresa i Raba. Možemo pretpostavit da to nisu bili jedini dijalekti i da dalmatski ima kontinuitet u izmjenama po dužini obale baš kao što i sam po sebi čini kontinuitet romanskog govora između rumunjskog jezika i alpskih romanskih jezika (ladinski i reto-romanski, ne i venecijanski)
Dakle dalmatski govor jednog Dubrovčanina nema šansi da je bio sličan venecijanskom. Ali govor nekog na Cresu već ima takvu šansu, da je bliži nekom italskom romanskom jeziku, ne samo zbog zemljopisa nego i zbog povijesnih događanja - bitno veća prisutnost Venecijanaca u zap. Istri i kvarnerskim otocima nego u današnjoj Dalmaciji. Međutim ni to ne treba uzimat zdravo za gotovo jer se možda ipak radi o kasnijem venecijanskom utjecaju na već postojeći dalmatski vokabular kojim će se taj u sitnicama mjenjati i tako naknadno stvarati dojam sličnosti. Međutim tu je jednako bitno da se tako nešto može dešavati tek u vrijeme izumiranja dalmatskog jezika, s obzirom na mladost venecijanskog dijalekta.
U prijevodu, nije se dalmatski jezik povukao pred venecijanskim dijalektom talijanskog nego je smijenjen hrvatskim jezikom! Ali onda u hrvatskom jeziku ostao sačuvan kroz izoglose. I to se pokazuje da sve ono što slavenski jezik nije imao jer dolazi sa sasvim drugačijeg prostora i kulture, ostaje na dalmatskom jeziku. Prisiustvo Talijana ni Venecijanaca uopće nije bilo takvo da bi tih par ljudi mogli čitavoj našoj obali ostavit svoje riječi. To je suludo uopće pomislit.
Ovo što pišeš o prestižu se tiče politike. Dalmatinski plemići prelaze na venecijanski jer rade sa Mlečanima koji su im se naprdili u gradove i važu ih ka male bebe. Tako imaš slučaj iz 16. st. opisan u izvještaju mletačkog sindikalista koji šalje izvještaj Velikom vijeću u Veneciji, da npr. u jednom Zadru u tom trenutku nitko ne govori talijanski, svi govore hrvatski, osim što se lokalni plemići oblače kao po zadnjoj venecijanskoj modi i služe se venecijanskim. Zar će tih par plemića utjecat na govor cijele regije? Nema šanse. U istom tom gradu dalmatski jezik kao govorni potpuno i nestaje u 13. i 14. st. jer je konačno u potpunosti smijenjen hrvatskim jezikom. Treba proći još 300 god. dok Mlečani uđu u grad kao njegovi vlasnici, počnu pisat dokumente na svom jeziku i pokušavaju raširit ga, iako to uopće ne prolazi ni do kraja Republike, tek u 19. st. kreće žešća talijanizacija ali tu se više ne radi o venecijanskom dijalktu nego o talijanskom jeziku.
Dakle imamo sličnost dalmatskog jezika i venecijanskog dijalekta talijanskog jezika taman onoliko koliko su to jezici iste ili različite regije. Dalmatskom jeziku su ipak daleko sličniji istro-romanski koji se na njega prirodno nastavlja prema sjeveru i daljnji kontinuitet takvog govora ide dalje na sjever prema ladinskom i reto-romanskom. Ne venecijanskom, venecijanski već spada u talijanski jezik. Ispada da planinski pojas Dinarida nastavljen Alpama ima jednu priču na romanskom, a Italija drugu. Dalmatski je jedno, talijanski drugo. Ali romanski su, i nema pola planete Zemlje između njih, zar ne?