[hrvatina_i_po]

Ona u prljavim, poderanim trapericama i nekoj tankoj jaknici, koja joj je bila malo prevelika i ja, koji sam se obukao za tu večeru sa majkom u hotelu sa narukvicom ( koju inaće nikad ne nosim jer mi smeta kod treninga i svega ostalog ) od 30 000 kuna, u "Armanijevom" odijelu, ( kojeg sam dobio na poklon, šivanom po mjeri ) od 38 000 kuna i lancem oko vrata od 72 000 kuna ...

Poslije svega otišao sam sinoć u "Golden sun casino", prek puta moje zgrade u hotel "Antunović". Ne znam da prostite koji mi je k... bio, jer nikad ne kockam i ne sjećam se kad sam zadnji puta uopće bio u casinu. Po prvi puta obukao sam svojom voljom to skupocijeno "Armanijevo" odijelo i imao sam na sebi sve ono kaj sam opisao u tom statusu od 10-tog ovog mjeseca, kad sam i sreo tu djevojku. Sada mi se činila prigoda za tako nešto a po prvi puta sam se poslije svega zaista osjećao kao pravi "gospodin", kao nikad do sad... I znate kaj ? Stavio sam na rulet toćno taj iznos koji sam dao u biti njenom ocu, kojim sam izbrisao kompletan minus na njegovom tekućem računu, jer ih je to blokiralo da si pokrenu neku proizvodnju, pošto je i majka bila u minusu. Smiješno zvuči, jer nikad ne pijem, ali naručio sam i neku malu žesticu a sa gubitkom novca sam se već pomirio i to sam očekivao. Stavio sam sve, kompletan iznos na crvenu boju i dok kuglica nije ni pala dole, trgnuo sam tu malu žesticu na eks, popravio kravatu i okrenuo sam se leđima stolu u namjeri da napustim casino... Nisam još napravio ni korak i začuo sam zvuk kuglice koja je pala na rulet i preskače iz polja u polje. Napravio sam samo korak u namjeri da napustim casino, kad sam začuo... : "Gospodine ! Gospodine stanite. Vi ste pobjednik ! Zar nećete uzeti svoje novce ?!" Zastao sam pomalo iznenađen i kad sam se ponovo okrenuo prema stolu, vidio sam kuglicu na ruletu,( koji se još vrtio ), koja se zaustavila na crvenoj boji. Dao sam pošteni "tringelt" po podizanju dobitka djevojci koja je radila sa žetonima i koja me pozvala da se vratim, jer sam dobio... Ona je samo na to položila ruku na moj vrat i povuklla ju je po desnom ramenu, kao da mi čisti odijelo i samo je tiho rekla ... : "Giorgio Armani." Pogledao sam je pomalo zaćuđeno direktno u oči i pitao sam je od kud to zna. Rekla je da ta odijela oduvijek prepoznaje. Zastao sam na trenutak i napisao sam joj svoj broj na novćanici od 100 kuna i pored tringlelta sam joj dao i to... Pogledala je novćanicu a ja sam onda njoj tiho uzvratio, isto kao i ona meni ... : " Giorgio Armani." Namignuo sam joj prije nego sam se okrenuo i izašao van a ona se samo nasmiješila i rekla je ... : "Hvala ti. Vidimo se." Tako je završio taj nevjerojatan dan, kasno u noć u kojem sam zaista bio setan a Bog mi je vrato kompletan iznos, koji sam poklonio obitelji te nesretne djevojke. Prije spavanja, još jednom sam bacio pogled sa svog prozora u tu hladnu, maglovitu noć i brzo sam zaspao okružen svojim uspomenama. And you know what ?! GOD LOVES ME, AND I LOVE HIM BACK !

dio posta našeg voljenog Veterinara.