Drage moje kokoske.
Upravo sam sjela kraj kompa, procitala Vecernji i sve si nesto mislim,
bas mi se traca.
Pazite ovo. Setam ja jucer gradom, bio je prekrasan suncan dan. Toplo, ugodno, divota.
Idem po Tkalci prema doma, kadli mi u masi ljudi koja se motala amo-tamo neko bjelilo u mixu sa sarenilom udri u oci, skoro sam oslijepila. Kaj? Nina Violic s bebom.
Violicka blijeda k'o krpa (ok, i ja sam blijeda, ali njezino bljedilo je vec stadij frisko odmrznutog lesa
), a na njoj sljedece: roze cipele, model 'la dizastr' mladog i perspektivnog hrvatskog dizajnera Joze Groznog, linija proljece 2003. Zatim bijele najlonke, onak debele bijele k'o one kakve smo nosile na primanje u pijonire u prvom osnovne (uz tamnoplave suknjice i bijele kosuljice). Pa minica. Minica!
Nije bas da ima noge za minicu. I pogotovo ne u kombinaciji s bijelim carapama. Minica je neka smeckasta, ili sivkasta, tak nekaj. Onda gore. Ima jarko crvenu majicu koja nekak visi. Na licu ni najmanje sminke. A blijeda. Kosa crna, masna, visi u rezancima, fuuuj!
U kolicima dijete, jednako zivpisno odjeveno.
Komentar mog muza: kad dijete naraste, svoje slike iz djetinjstva ce razvijat samo u crno-bijeloj tehnici.
Moj komentar: kad dijete naraste, iz ciste reakcije ce postat ultrakonzervativni desnicar koji ce hodat okolo u sivim Varteks odijelima.
A sad ste vi na redu.