Quote:
Mantis Religiosa kaže:
ovo nitko ne radi osim ako ne misli nekoga ne nekakav nacin potkupiti
razlika je izmedju biti dobar i davati, pomagati nekome jer mozes zelis i ne ocekujes nikakav povrat. I davati zato da te netko proglasi dobrim 
I da misljenje o sebi bi trebalo biti konstantno, neovisno o tome da li te drugi proglase " dobrim" ili ne. |
shvaćam. znači ljudi misle da ih hoću potkupiti ili da očekujem veći povrat.
ok, to sam i ja mislio. valjda izgledam kao da očekujem, onako djelujem obvezujuće, šta li, ljudi se uplaše da koga vraga hoću. zapravo ne, ja sam više emotivac u takvim situacijama, ali me uvijek iznenadi kad me neki ljudi 'operu' ko mladog majmuna, a kad vratim film ne mogu se sjetiti da sam im išta bitno loše napravio.
samo da velim, nije to bogzna šta, možda sad imaš u glavi sliku tipa koji poklanja zlatne lance, satove, skupe aute. to bi bilo neko kupovanje naklonosti, kod mene je to više znak pažnje, ništa ekstremno skupo.
u biti nije mi cilj da me netko proglasi dobrim, to je slično kao i da me proglasio budalom (dobar i bedak su braća), ali mi jest cilj da okolina ima pristojno mišljenje o meni, da me ne smatraju smećem, luđakom, nastranim tipom i slično. znači da vjerojatno pretjerujem u nečem, morao bih biti umjereniji, vidjeti koliko drugi daju pa se uskladiti s time, a u nekim drugim stvarima ne dajem dosta. nekako sam introvertiran i ne mogu odmah izbaciti sve jasno iz sebe i ono 'što na umu to na drumu', a ljudi očekuju da budeš više otvoren, bar mi se tako čini.
kako ti stvaraš mišljenje o sebi? samo na temelju vlastite procjene ili pitaš i druge? evo gore me ovaj leo 'oprao' da svatko o sebi misli dobro, a o drugima loše, što zapravo nije točno - ima ljudi niskog samopoštovanja koji o sebi misle loše. sad, ja jesam se jedne strane narcisoidan u pogledu nekih stvari, ali u cjelini mislim da sam kao mlađi imao dosta dugo prenisko samopoštovanje i bio nesiguran, kako kaže DOA, a s jedne strane sam to nastojao kompenzirati tako da napravim nešto značajno, da uvjerim sebe da nisam sasvim bezvezan tip. sad mi se čini da sam to nadrastao i da sam objektivniji u vezi sebe i drugih. cijenim kod sebe ono što mi se čini da su objektivno dobre karakteristike i nastojim popraviti ono što mi se čini da su nedostaci. znači što je objektivno dobro: vrlo sam strpljiv, uporan, inteligentan, imam razumijevanja. loše je to što nekad ne znam odrediti prioritete i što se petljam tamo gdje ne bi trebalo, nedostaje mi malo socijalne vještine što bi se reklo.