ramiro kaže:
Mediteranski način stočarenja tisućljećima se odvija na isti način. Od prvih ranobrončanodobnih stočara koji su, proširivši model stočarenja u "velikom stilu", indigen u stepskim područjima, na Mediteranu zasigurno u vrlo kratkom vremenu uništili sve šume, da bi umjesto njih nikla trava. Na vapnenačkoj podlozi u mediteranskoj klimi se šuma kad je jednom uništena jako teško obnavlja, i to je to.
Jednako u kolijevci urbane demokracije, Atici s Atenom, ili na Prokletijama.
Dakle, to s "kamenjarem i zelenilom", kao i ovo Goldsteinovo, to su sve pseudopovijesne gluparije koje uzrok imaju u elitističkoj mržnji prema vlastitom narodu.
U "bogatoj i zelenoj" Slavoniji sam doživio da majka zaposlena u određenoj javnoj ustanovi dovodi svoju kćer osnovnoškolku na svojevrsnu stručnu praksu na radove za koje je navedena ustanova bila tek servis, s projekcijom da je u toj ustanovi jednoga dana, za 10-15 godina(!) uhljebi, iako kći nije pokazivala nikakvo zanimanje za navedenu struku. To npr. u "kamenitoj i krševitoj" Dalmaciji nikad nisam doživio.
Znam za slučajeve u velikim gradovima gdje tri (urbane) generacije jedne obitelji rade u državnom zavodu te se još time i hvale, i smatraju da radno mjesto u tom zavodu njima upravo pripada. Istodobno, ljudi sa sela su bili primorani odlaziti u velike gradove, inozemstvo i dijasporu kako bi osigurali sebi egzistenciju, u pravilu bez oslonca na ikoga.
Drugi primjer, dugo sam vremena imao ogromno poštovanje prema ljudima koji su kao obični radnici cijeli život radili u primarnim proizvodnim djelatnostima te tu i zaradili svoju mirovinu. I doista, njihove radne navike, kao i umješnost i spretnost u naizgled nezahtjevnim fizikalnim poslovima, ne mogu se usporediti s onim kod mlađih generacija, koje em su lijene, em ne znaju raditi, a niti žele naučiti raditi.
No razočarao sam se kad sam vidio da je kad razgovaraju o budućnosti svoje djece i unuka, tu uvijek riječ o tome kako znaju nekoga, koji zna nekoga, a koji zna nekoga na vlasti.
Pravi je problem tako tu ona skoro propisana iz komunizma: "snađi se druže", a iz toga vremena dolazi i kreiranje kruga "svojih ljudi" u društvima i ustanovama koje bi trebale imati javni značaj. Također, ključna je i upravo sistemska, dugotrajna, generacijska negativna selekcija, gdje se više vrjednuje poslušnost nego znanje i stručnost.
Naše društvo je u 20. stoljeću doživjelo više društvenih lomova i diskontinuiteta nakon kojih bi se uvijek iznova stvarale nove elite koje su jašile na bliskosti vlasti ili pripadnosti vladajućim ideologijama. Naš "narod" tako nije ništa bolji ni lošiji od drugih, a kod onoga u čemu je možebitno loš, to često ima izvor u njegovom imitiranju ponašanja elita.
Za sve to ništa nije odgovorno "građansko" i "seosko" ili "urbano" i "ruralno". Ni Turci ni slični palci-k*rci.
|