Quote:
flyene kaže:
I ja sad to polako počinjem shvaćati i cijeniti sebe više. Samo šta sad već imam 40 god. Voljela bih da sam prije to shvatila i našla nekoga tko bi bio bolji prema meni. Ljudi mojih godina su ili oženjeni, ili rastavljeni ili imaju taj neki stil života zbog kojeg se nikad nisu vezali za nekoga. A ja nikog ni ne upoznajem jer je to u ovim godinama teško. Nisam nikad imala prijatelje koji bi me uveli u neko društvo gdje postoji mogućnost upoznati nekoga.
Mislim da ću skužiti šta dalje, važno je da sam osvijestila neke stvari.
|
Sorry kaj upadam kao padobranac nakon desetak ispisanih stranica, ali htio sam ovo izdvojiti. Mislim da se moraš osloboditi tog tereta godina kojeg si stavila pred sebe i što s tim godinama tražiš opravdanje koje te dovelo do ove situacije u kojoj jesi. Mislim, današnje društvo očekuje svašta u određenim godinama. Trebaš u 20-ima naći posao i završiti faks, u 30-ima stvarati novu obitelj i ući u brak, u 40-ima već treba razmišljati o budućnosti pa se gledaju kuće, stanovi itd., ali čemu to? Tvoj put nije isti kao tisuće drugih puteva od drugih ljudi. Tvoj put se ne bi smio ograničavati time što si već došla u neke godine, pa je teže, jer nije i ne mora to tako biti. Ima solo ljudi koji i u 40-ima nađu nekoga, nađu sebe, svatko ima svoj put, a ti tražiš svoj. Svi bi mi htjeli u nekim godinama ostvariti određene stvari, ali nekad ne ide.
Vjerujem da si hrpu stvari naučila o sebi, osvijestila si se, sazrila si, stekla nekakva iskustva i to je dovoljno da preneseš dalje. Sad da li će to biti preneseno prema nekoj drugoj osobi u nekom odnosu, hoćeš li nastaviti dalje sama, to budeš vidjela, ali nemoj, zaista nemoj nikako i nikada odustati. Ne vrijedi. Puno još toga možeš priuštiti sebi, puno toga još možeš dati nekome drugom, možeš odustat tek kad dođeš u 80-e.
