Quote:
Uranija kaže:
Jesu, itekako.
Naše su dobrih trinaest stoljeća, što Bizantom, što Rimom. U susjedstvu islamom.
Ako se u tom vremenu nije srodilo, teško da će nam se sroditi paganska praksa nordijskih naroda. (i to Keltskih i Germanskih) 
Ovo je nonsens. Podneblje tu prije kršćanstva nije vrijedno spomena da bi egzistiralo samo za sebe i imalo neki identitet. |
Ovo što se kod nas prakticira nije kršćanstvo nego neki hibrid između tog podzemnog rimskog kuta i izvornih europskih tradicija. Crkve su mahom građene na temeljima razorenih poganskih hramova, stari bogovi su postali svetci, a hrvatski pobožni napjevi puni su aluzija na nekadašnji mitski svjetonazor. Kod Belaja ima primjera koliko voliš. I ne brini, nećeš završiti na lomači ako ga pročitaš.
Tako da poganske prakse nikada nisu nestale - samo su promijenile oblik. Pojednostavljeno, u tom se misticizmu ne teži za sjedinjenjem s Bogom nego s Prirodom.
O tome i govorim kad spominjem podneblje - čovjek čiji su preci generacijama živjeli okruženi šumama moćnih hrastova i od njih gradili kuće i brodove, na dubljoj razini funkcionira posve drugačije od onog koji je povijesno i emotivno vezan uz oskudne pustinjske predjele, da ne velim kozojebine.
Iz nekog misterioznog razloga, Europa se srami svoje baštine. I to će biti uzrok njezine propasti. Primila je Kršćane, prima Muslimane i dopušta da svjetonazori došljaka kroje njezine zakone, a sve u ime nekakve multikulturalnosti. Zapravo, iza toga stoji ono s čim smo i odlutali u ovu diskusiju - sve je bolje nego naše.
Germane još i razumijem - njihovi simboli zloupotrijebljeni su od strane nacizma. I sama se borim s izvjesnom nelagodom dok proučavam neke rune, kao da će me one iz vatrene ljevičarke transformirati u Hitlera. Svjesna sam da je to glupo, ali refleks je i dalje tu. No Slavensko naslijeđe nije opterećeno kolektivnom krivnjom i nije mi jasno zbog čega se ljudi boje upustiti u malo dublje istraživanje. Da, lakše je obilaziti kršćanske bogomolje, moliti krunicu i slušati gregorijanske korake, ali lakši put u duhovnosti ne vodi nikamo, osim u samozaborav.
Bit će da je tu presudna ta kršćanska indoktrinacija prema kojoj se dobar vjernik mora odreći sebe i živjeti za volju nekog stranog boga. Taj negativni misticizam koji veliča patnju, žrtvu, mučeništvo, odricanje, trpljenje i bolest. A moguće je i da su neki ljudi (pa čak i narodi) jednostavno rođeni da budu robovi. A možda i ne. Možda su u šumi.
