|
Evo ja ću probat. Rođen 22.2.1856 u malom Ruskom selu Klina. Već kao malo dijete pokazivao sklonosti ka samoranjavanju i ranjavanju drugih. Svoje roditelje tjerao u oćaj svojom željom da postane astronaut-na što mu je njegov otac Kolja rekao da napiše i obrazloži tu svoju želju na 4 gusto tipkane stranice foramta A4. Mislio je da će ga tako odvratiti od njegovog nauma ali dok je mali pisao i pisao i shvatio da njemu to pisanje dobro ide.
Njegovi školski kolege kažu o njemu: uvijek je bio problematično dijete. Svi smo ga se bojali. Bio je najveći u razredu i obićavao je da nas mlatii citirajući pritom stihove Dine Dvornika Udri jaće manijače.
Kolegice pak kažu: Volio nam je dizati suknjice i primati nas za intimne dijelove, tako je jednoj prijateljici- Svetlani M. za vrijeme odmora gurnuo ruku u gaćice našto se ova odmah ovlažila i poćela uzdisati, kaže od straha za svoje djevićanstvo.
Prvi susjed Dostojevskih Sergej P. veli. Bio je dobar dećko, pomagao mi je nositi Vodku iz dućana ali bi me pritom uvijek carinio za 22%. Da bi reć rekel o njemu-samo kad bi bio pod utjecajem Votke i pubertetskih hormona cijela ulica je odzvanjala od zvuka Antraxa i Sepulture, a ako bi mu koji susjed ili susjeda prigovorili odmah bi ih u stihovima pretukao a ako je susjeda mlađa gurnuo bi joj i ruku u gaćice. Zanimljivo da su mlade žene i udovice čak na drugi kraj grada čule mjuzu i dolazile mu se žaliti. No sa 18 godina je D. prerastao svoje okvire i odlućio otići za svjetlima Velegrada. Prvo se naselio u Zaprešiću, pardon predgrađu Moskve gdje je za život zarađivao kao lučki radnik te muzički kritičar. Iz tog doba potjeću njegove prve ode i ditirambi. Kao oda staroj žbici od bicikla te hvalospjev protočnom bojleru.
Sa 21 godinom odluči otići u vojsku da malo vidi svijeta. Nakon pješačke obuke biva poslan u Sibir. Tamo je proveo nekoliko sretnih godina u drušvu jedne željezne peći. Tada mu je glavna zanimacija bila traženje, kategoriziranje i pjesničko opisivanje velikih siga te zatrpavanje snijegom djevojka te žena u prolazu. U taj period možemo datirati neke od njegovih najpoznatijih pjesama kao: Pečica i ja - brata dva, Ženo, Ženo di ti je lopata za snijeg, te grandioznu poemu-Duuuuuuuga siga poslije kiše.
|