Quote:
dorothyzg kaže:
U potpunosti se slažem s ovim. Evo meni je trebalo više od 6 mjeseci da uzmem pesicu. Neka, trebalo je proći to vrijeme... Nekome treba više nekome manje. Dobro je kad je u kući više ljubimaca.. pa kad jedan ode imaš ove ostale ..Teško je kad je jedan pa on ode kao što je bio slučaj kod mene.
Makneš zdjelice. Pa jastučić,.. igračkice, sve. Više nema zdjelica, to mjesto u kuhinji je prazno. I svaki put kad bih ušla u kuhinju pogledala bih na mjesto gdje su stajale zdjelice.. Prazno je. 
Tuga je to velika i teško je prevladati.. |
Kad smo imali dva mačka a jedan nam je poginuo svi smo bili izvan sebe od tuge dobrih tjedan dana. Kasnije smo se već nekako privikli i sve to ali prvih tjedan dana nisam mogla proći tom cestom a da se ne rasplačem. Nakon toga, drugog smo mačka čuvali kao zjenicu oka no i on je uginuo nakon par mjeseci. I to nam je užasno teško palo.
Nakon nekog vremena uzeli smo novog mačića no ja ga dugo vremena nisam mogla prihvatiti jer mi se nekako činilo da on pokušava zauzeti mjesto onih starih a s druge strane se nisam htjela vezati od straha da se i njemu nešto ne desi pa da ponovo prolazim sve to. Ipak, počela sam ga obožavati a nakon par godina on je samo nestao. I to je bilo užasno. Baš sam danas u ulici vidjela mačka nalik njemu i rasplakala se kad sam skužila da to nije on i da njega više nema (nestao je prije 2 mj.). Zapravo, i dok ovo pišem na rubu sam suza.
Quote:
dorothyzg kaže:
Darko mi nije otkrio nikakvu toplu vodu i sve ja to znam. Njegova djevojka je plakala zbog uginulog psa i njemu je to glupo. Oprosti, meni to nije glupo. Meni moj dečko nikada nije rekao da je to glupo što ja eto plačem i tužna sam.
Nisi dobro čitala, udomila sam pesicu prije mjesec i pol.  |
Moguće je da ljudi koji nisu doživjeli nešto slično naprosto ne razumiju. Mislim, nisu oni za to krivi, jednostavno ne znaju kako je to, ne mogu se zamisliti u takvoj situaciji i ne mogu shvatiti zašto bi netko tako reagirao na gubitak ("samo") ljubimca.
No, radi se o tome da to nije "samo" ljubimac jer se ljudi za tu životinju vežu i ona doista postane članom obitelji.
Quote:
adidasclimacool kaže:
Nisam za uspoređivanje ljudi i životinja to jednostavno nema smisla, ali treba poštovati svako živo biće.
Inače i meni je prije 4-5 mj. uginuo ljubimac kojeg sam imao 11 god. Svaki dan me dočekao ispred vrata, mahao veselo repom i lizao mi ruke. 
Tuga je još uvijek u meni ali barem znam da se više ne muči jer je zadnjih god. dana bio bolestan i veterinar nam je rekao da nažalost neće još dugo živjeti.
BTW naravno da treba realno sagledati situaciju i reći da, žao mi je što je uginuo, jedno vrijeme ću biti malo potišten ali život ide dalje.  |
Da, svako se biće treba poštovati i možda je malo, kad racionalno pogledamo sve to, neprimjereno uspoređivati ljude i životinje no radi se o tome da se i prema životinjama može osjećati čitav spektar osjećaja kao i prema ljudima i da je to teško objasniti nekome tko to nikad nije doživio. Ugl, osjećaji su bitni.