Stvar se jednostavno riješi tako da vjeronauk bude zadnji ili prvi sat i da bude u drugoj prostoriji. Čak se i razredi mogu razbacati ili spojiti. Velikoj većini stanovništva komplicirati život odvojenim vjeronaukom isto tako nema nikakva ni etičkog ni ekonomskog smisla. Djecu treba učiti od malena da se može biti različit i kako to nije ništa loše, dapače. Nek upoznaju vlastite razlike. I iskreno rečeno puno veći problem od vjeronauka za dicu recimo u Zagrebu je tko za koga navija. Dođe meni mali iz vrtića i piva "Dinamo, Dinamo...". Ko uči ih teta. A onda ga stariji brat odma klepne za uši i veli "Ma šta Dinamo" i svadiše se dok si reka keks. Mlađi zatim prošeta do babe i pita:"A za koga ti navijaš?". "Za Hajduk" Zbunjen ode do matere i opet upita: "A za koga ti navijaš?". "Za Hajduk". Ko po zadnju slamku spasa dođe do mene. I šta sam ja triba reć? Za Dinamo??? Pa ćaća bi mi se mrtav okrenijo u grobu."Za Hajduk", velim i ja, a mali se rasplače se ko sudnja godina. No za dva dana i on navija za Hajduk i dere se na sav glas u srid vrtića "Ej purgeri Jabuke van gorke...".
Tako se kali čelik.
