|
Naše portale i televizijske programe (barem većinu njih) sve manje i manje pratim zbog izostanka kvalitetnog sadržaja. Uglavnom sama određujem o kojoj temi više želim znati i nju ciljano istražim, pročitam više o njoj i/ili pogledam neku emisiju. Ponekad su u to uključene loše vijesti, ponekad nisu. No, nastojim izbjegavati senzacionalistički pristup bilo kojoj problematici.
Što se tiče loših vijesti, grozno je što one na našim portalima postaju samo jedan u nizu klikbejt članaka, pogotovo kada je riječ o tragedijama, gdje se rijetko poštuje obitelj poginulih i uvlači ju se u priču radi dodatnog šokiranja javnosti i kojeg klika više. Paradoksalno, mislim da većina čitatelja/gledatelja na taj način s vremenom otupi na tuđu nesreću i izgubi empatiju. Mediji i filmovi s prikazima pogibija, nasilja, potresnih scena desenzibiliziraju ljude i normaliziraju takve sadržaje koji postaju samo statistika. I sve izgleda kao da se događa drugdje, drugome.
Autorica teme i oni koji još uvijek osjećaju empatiju, koliko god da je to teško, meni su primjer normalne reakcije na tuđu nesreću. Naravno, u slučaju da ta reakcija prerasta u svakodnevni strah, opsesiju, nemogućnost normalnog funkcioniranja - to je druga stvar. U tom slučaju, mislim da trebamo racionalizirati stvari. Okružuju nas ti užasi, i ne možemo biti potpuno imuni na njih, no moramo ih prihvatiti kao dio života.
__________________
čisto protuslovlje
|