|
U prethodnim postovima spominje se laž, iz koje nastaje zlo.
Htio bih zadati jedan drugačiji okvir za promatranje laži. Trebali bismo se u našim mislima vratiti daleko nazad, prije ljudskih društvenih odnosa, i prije čovjeka.
Gdje je uopće moguće egzistiranje laži? U širokom rasponu između dvije krajnje točke: jedna točka je POTPUNO NEZNANJE, a druga POTPUNO ZNANJE.
Između ovih dviju točaka smjestio se – život.
Prvotno znanje dolazi prvotnim iskustvom, a tek kad se iskusi «što je», iskusi se i «što nije», i postavljeni su uvjeti za nastanak laži.
Prva percepcija laži nastaje sasvim slučajno (što uopće nije slučajno, jer su prethodno stvoreni uvjeti), i kad se shvati posljedica te laži (prvo iskustvo laži), tek se tad laž počinje svjesno koristiti.
Laži ne bi bilo, kad ne bi postojao CILJ koji se laganjem nastoji postići. Prvi CILJ života na ovom svijetu je održavanje života, očuvanje egzistencije, samoodržanje. I upravo ovom najprirodnijem i najnedužnijem cilju (tko može nekom osporiti pravo na život?) služi (osim istine, i) laž.
Da li smo svjesni da bića koja su daleko od sistema međuljudskih odnosa, biljke i životinje – «lažu»? «Lažu» ili se služe prijevarom, kako bi zaštitile svoj život ili kako bi se nahranile, opet s ciljem očuvanja svog života. Neke su vrste prijevaru, laž, dovele do umjetnosti.
Dakle, laž egzistira jako dugo, i nije ju «izmislio» čovjek. Ako je laž zlo, onda zlo postoji prije čovjeka.
|