Quote:
Hekatonhir kaže:
Pa što onda? Standardologija nema apsolutno nikakve veze sa sociolingvistikom kao disciplinom koja proučava odnose između jezika, društva i kulture. To su kruške i jabuke. Jedno je znanstveno proučavanje standardnoga jezika, a drugo analiza kako društvo utječe na jezik. Prestani to miješati. Za standardologiju je irelevantno što govornici žele i kako se identificiraju. Za sociolingvistiku nije.
Standardizacija je uglavnom potpuno proizvoljan proces koji primarno ovisi o autoritetima, tj. o poslušnosti autoritetu. Sekundarno, možemo govoriti i o realnim povijesnim i društveno-političkim okolnostima i zadanostima, ali to doista jest sporedno. No pitanje policentričnih jezika o kojem ovdje polemiziramo diskurz je sociolingvistike, a ne standardologije. To je prva fundamentalna pogreška koju si načinio. Druga je pak inzistiranje na standardima kao ključnoj razlici. Umjesto na narječjima. A ti sad razmisli zašto naglasak stavljam na dijalekte.  |
Pa ja sam ti rekao da je, povijesno-dijalektološki gledano, cijelo zapadnojužnoslavensko područje jedan veliki kontinuum bez jasnih granica. Imaš neke općeslovenske, općeštokavske i općekajkavske crte, ali nema jasnih granica. Strukturalno ako gledaš, to je tako, jer tipologiju ne zanima tko se kako izjašnjava u etničkom smislu, već kakve karakteristike ima određeni dijalekt ili sociolekt.
Standardni jezik je prije svega politička kreacija, to nije živi, organski govor, iako se najčešće temelji na nekom živom govoru. Stoga je standardizacija jezika nešto što ima dosta zajedničkog sa sociologijom, više nego sa jezičnom tipologijom. Ako Srbi i Hrvati ne žele jezično jedinstvo (a ne žele), ako različiti autoriteti normiraju jezik bez međusobne konsultacije (a normiraju), tu nema govora o pluricentričnom standardnom jeziku, već o dvama različitim standardnim jezicima. Iako je razlika između srpskog i hrvatskog mnogo manja nego između brazilskog i europskog portugalskog.