[Nausikaja]

Dragicka, od kud da pocnem?

Prije nego sto pocnem, ispricavam se moderatorima ako previse zalazimo u off. Meni osobno se cini da cijela ova nasa rasprava, i te kako ima veze sa postavljenom temom, pa se stoga nadam da cemo ju moci ovdje i nastaviti.

dijetesjene kaže:

Nema smisla da se sad stupnjuje tko je koliku emotivnu bol preživio.

Ma gle, to ti je skorz nesto egzaktno. Postoje metode mjerenja intenziteta i po tome se odlucuje da li je netko u blakom, srednjem, jakom ili super jakom stresu.
Isto za emotivnu bol. Testovi. Dijagnostika.
Nebitno je da li se ja sa tim metodama slazem ili ne, no sve vise i vise uvidjam ako se takva testiranja uzimaju sa dozom rezerve mogu biti vise nego korisna.

Moje uvjerenje da sam 2x u životu dostigla nekakav limit za koji vjerujem da je emotivna bol-jako velikih razmjera i nekakvom objektivnom oku.
To što ne gadim ljude koji su priuzročili tu bol-ne znači da ju nisam doživjela ili kako ti to lijepo kažeš- da ju prikrivam.
Ne.

ok. Ajmo se prvo dogovoriti oko ovog termina 'gadjenja' ljudi. Imam filing da ga drugacije koristimo.
Po meni, to nekakvo 'gadjenje' trebamo rascistit.Dakle, krenimo od izrazavanje ljutnje, direktno ili u sigurnosti prijateljice, izrazavanje bijesa sto te ta jedna osoba koju si, em volila, em vjerovala, em postivala, em bila u stanju skocit u ledenu vodu ako se krene davit, i sto se ta, ta jedna, tebi toliko special osoba, najednom pocela prema tebi ponasat kao da ne postojis, kao da si nevidljiva, kao da si nevazna, cak kao da joj je gust da te moze povrijediti - znaci pocela ti je nanositi bol za koju je svjesna da ce te boliti!!!!
(tu mislim da tema supruznika, ljubavnica, ljubavnika postaje jako bitna: znaci, jedna osoba pocne raditi nesto za sto apriori zna da ce drugu osobu duboko povrijediti)

Koliko kuzim sto si ti do sada napisala je - da se ti maknes, da se izoliras i da ti je ispod casti (sory, to sad ja imputiram) napraviti tocno sto?
Da li se maknes od te osobe i nikad joj ne sasmes u lice bol koji ti je prouzrokovala?
Da li razgovaras sa bliskim i sigurnim tebi ljudima koliko te pogodilo to njezino/njegovo ponasanje?
Ili, patsi u tisini?
Da li je tebi gadenje ljudi kad nazoves najbolju prijateljicu i velis joj - jao, znas ona zena s posla? E, kako se danas neposteno ponjela prema meni, bas me to onako duboko zaboljelo.

Nisam tip od histeriziranja i sa vremenom pokušam stvar sagledati i iz drugog kuta.

OK.
Evo malo provokacije - sto je lose u histeriziranju, koji je to drugi kutak iz kojeg pokusavas sagledati stvari i zasto ti je za to potebno vrijeme?

Istina je da svatko na bol reagira različito,ali ne mislim da je glupo ne reagirati sa -auuuu,boli me..-
Na kraju balade razgovor je bio o gađenju ljudi koji si nekoć volio pred drugima,a i o pogledu na njih u vlastitim očima.
Moje negovorenje ružnog o mojem bivšem ne znači da ja tu vezu nisam odbolovala i isplakala.
Dostojanstveno tugovanje.
To bi bio moj fah.
No,nije to moja zasluga.
Ne.
Nekako sam uvjerenja da sam se rodila takvom.

E, a, draga moja, a ja ti ne vjerujem da ovo sto pises je apsolutna istina. Ne zelim time reci da ti ruzno govoris o drugima, ali stalno imam filing da ti je puno bolja 'ego' spika da 'nadmocno' nesto malo otapatis, nego da si dozvolis da budes stvarno, ali stvarno, onako istinski pissed off ljuta . I, ne. Ja stvarno mislim da ti ne govoris 'ruzno' o svojim bivsima. iako, zasto ne bi? Sto fali? Budale poremecene koje su tebe povrijedile?

De na kraju te molim-objasni mi to prikrivanje boli?
Kako to izgleda?
Meni je to prikrivanje boli obična floskula.
Kad te boli,istinski boli-nitko nije u stanju odglumiti sreću.
Evo ti primjer-sa svojom obitelji nemam kontakta 6 godina.
Naravno da boli i bolit će uvijek.
To što ja ne dramim-tako ste nepravedni,auuuu boli me i sl-ja prikrivam bol?
Kome,zašto bi ju prikrivala?
Ponašam se normalno od prvog dana do danas.
Nikad ružno o njima nisam pomislila niti rekla.
Nema ljutnje.
Samo neka tuga što je takav život.
Nadam se da sam jasnija

Joj, prikrivanje boli? Jako tesko za kvalitetno demonstrirat u par rijeci. U principu, totalno je banalno: nesto te jako boli, smeta, a ti (ne ti doslovno, hihi) se pravis kao da ti nije nista.
Razlozi? Moze te bit sram. znaci od same sebe imas ocekivanja da te ta konkretna situacija ne bi smjela uznemirti, jer si ti, ne znam, stabilna, pametna, mudra, etc. Al ko za vraga, osjetis se povredjeno, no sram ne dozvoljava da to onda direktno iskazes, pravis se kao da si iznad svega toga, a iznutra boli, pa boli.
Sto se tice tvog primjera, apsolutno ne postoji zakon koji kaze da ce bolit, odnosno da treba bolit za uvijek.
iz tvog primjera jedino sto mogu zakljucit je da ne volis dramit, sto god to znacilo, a kako si sama napisala tebi bi to znacilo da im kazes auuu kako ste nepravedni, boli me.
Ako baratam iskljucivo onim sto si mi sada napisala ja bih postavila hipotezu da izjednacavas ,dramljenje' sa direktnim izrazavanjem boli.
I, posto ti je dramljenje, toliko neprihvatljivo, lakse ti je pomiriti se sa idejom: naravno da boli, i bolit ce uvijek.
Kad bih isla, pomalo bezobrazni korak naprijed, rekla bih da tebi na neki nacin odgovara taj nesredjeni odnos i da ga zapravo ti sama, samoinicijativno, ne zelis popravit.
Mozda zato sto prezires dramljenje
A mozda i zato sto bi dramljenje, koje bi ja tu stavila u pozitivnu konotaciju: mozda zato sto bi pokazivanje slabosti i boli ti nanesene jednostavno bilo previse za tebe.
I tu je trik.
Mozda bi, mozda ne bi.
Daklem, zakljucak: ja bih rekla da u tvom slucaju tvoj otpor prema necemu sto ti nazivas 'dramljenje' je tvoja metoda prikrivanja povrede
I, velis, boli i boljet ce uvijek. Ali ti se od prvog dana ponasas normalno.
Nema ljutnje, nema bijesa.
Samo tuga.
Eh