Quote:
Bijeli-Druid kaže:
Vrlo lako moguće. Međutim, ne opravdava li to na neki čudan način tog stražara, a onda i sve ostale? Što je on mogao kao jedinka učiniti? Dobiti metak? Pobjeći u drugu državu?
Hannah Arendt piše o "banalnosti zla", da su svi ti čuvari bili ljudi kao i 99% drugih. I to je istina. Ali što je taj jedan čovjek mogao napraviti? Što vrijedi mrtav? Mrtav se ne može pobuniti, niti spasiti nekog, a samo bi dodatno pojačao strah kod onih drugih koji se možda žele pobuniti, a onda vide očima što se dogodilo onome tko se pobunio ili čuje priču. Dakle, bilo bi kontraefektivno reći "zajebi to, idem ja ća".
|
Pa opravdava. Barem pred zakonom. Nakon rata proglasila se abolicija i samo su one velike zvjerke bile suđene i osuđene. Milijuni ostalih vojnika pušteno je kući.
Nisam vjernik i ne znam kako to ide s Bogom, hoće li Bog oprositi nekom tko je pazio da sve žene, djeca i starci uđu u plinske komore, koliko zdravomarija ili očenaša treba izmoliti za oprost takvih grijeha, pa bi odgovor na to pitanje prepustila drugima.
Moja majka koja je bila živa u to doba kazala je da je bilo dobrih i zlih Nijemaca.
Inače, kraj Petrinje je bio jedno vrijeme logor za Slovence koje su Nijemci izbacili iz Slovenije jer je Slovenija trebala biti naseljena arijevskom rasom. Petrinjci su nosili hranu tim ljudima, pa je mama ugrabila priliku i jednu mladu ženu, njenu vršnjakinju jednostavno izvela van, kao da je došla s njima. Govorila je da je bila sigurna da ih je jedan čuvar skužio, ali je jednostavno šutio.
Ima još takvih događaja, ali da ne širim priču. Hoću reći da možeš ostati čovjek i u strašnim situacijama.
Direktno se pobuniti ne isplati se osim ako ne znaš da će se i ostali pobuniti s tobom.
Poslije takvih događaja svatko se treba pogledati u ogledalo i zapitati - jesam li uspio ostati čovjekom. Iako to pitanje si svaki čovjek može postaviti svaki dan. Ima posla i u miru, i u radu na sebi i u pokušajima da se svijet ostavi barem malo boljim.