Quote:
ivan99cro kaže:
hmmm....zanimljiva teorija pogotovo ovo s muslimanima...zaniam me da li si to pročitao to u nekoj literaturi (internet,knjiga) jer bih vrlo rado volio pročitati takvu tematiku. dosta toga mi se svidjelo iz knjiga f. engdahl-a, pa me zanimaju knjige slične tematike.
konstatacija da amerikanci planiraju unaprijed stoji, i to se vidi danas prosto iz satelitske karte kako su im baze razmještene po državam točno oko (gotovo) cijelog Irana, međutim da će budućnost biti sjajna po njih (a i nas) me ne dotiče previše obzirom da se osobno bojim faktora koji se zove - KINA... to je ono što me zabrinjava najviše u budućnosti (to i zdravlje  ). |
To sam pročitao u nekoj analizi Bliskog istoka tamo negdje 99-e, 2000-e. Ne mogu se sjetiti ni gdje sam pročitao tu analizu ni autora analize (ipak je prošlo 10-tak godina), ali zapamtio sam ju zato što se u analizi pretpostavilo da će Ameri okupirati Irak kako bi se ne samo ubacili u samo središte Bliskog istoka, nego kako bi i stvorili državu uzor (državu sa parlamentarnom demokracijom zapadnoga tipa odakle će se distribuirati direktni američki utjecaj, bilo to "crne operacije" bilo to MTV), tj. nešto kao što su napravili sa Japanom i Njemačkom i tako utjecali na cijelu regiju i napravili protutežu utjecaju iranskog sustava. Kako se par godina nakon toga stvarno dogodila okupacija Iraka, zapamtio sam ju... A osim Iraka razmjestili su se i na ostalim ključnim točkama regije kao što su Afganistan i sada Jemen.
A što se tiče Kine, već sam par puta naveo i objasnio svoje mišljenje da Kina vjerojatno nikada neće postati prvorazredna globalna sila već će (po)ostati veliki regionalni igrač...
A ako se ikada i dogodi da se Kina izdigne u prvorazrednu silu veću od SAD-a mislim da će do prijenosa moći doći kao i između Britanskog imperija i SAD-a. Iako su se sukobljavali u niz navrata (Ameri su podržavali Napoleona, Britanci su spalili Bijelu kuću 1814., zajedno sa Francuzima su potpomagali Konfederaciju...) na kraju su ipak (po)ostali iznimno povezani (geo)strateški partneri...
Kina je i pod velikim kulturnim utjecajem Zapada. Ne samo oporba koja se zalaže za zapadnjačku parlamentarnu demokraciju, nego i sama vlast - komunizam je također nastao na Zapadu... Gospodarstvo im je još i više uobličeno utjecajem Zapada i Kina je gotovo u svakom pogledu država po zapadnom modelu...
Iran je s druge strane je izazov SAD-u ne samo kao država državi nego kao i sustav sustavu, čak i više nego SSSR.
Iran je, kao i SAD država utemeljena na idejama i planovima o unapređenju čovječanstva, a ne na koncepcijama nacije. Njihovi su ih osnivači zamišljali i vidjeli kao velike eksperimente o čijem uspjehu ovisi sudbina čovječanstva odnosno bar jednog dijela.
Amerikanci se prvenstveno smatraju glavnim nositeljima moderniteta koji vode svijet u budućnost i tu leži bit iranskog bacanja amerikancima rukavice u lice. Mnogi smatraju iranske islamiste zaostalim, konzervativnim natražnjacima i tu definitivno nisu u pravu. Jer odmah u startu osnivanja Islamske Republike iranski islamisti, iako su osuđivali
zapadnjački modernizam, pomno su izbjegavali osuđivati ili otpisati tehnologiju i organizacijske metode koje modernitet podrazumijeva. Homeini nije prestajao ponavljati kako muslimani moraju još više otvoriti pristup i povećati razumijevanje suvremenog razvoja, a istovremeno ne dopustiti da materijalizam zavlada njihovim razmišljanjem. Znanstveni napredak se morao upregnuti u službu islamu.
Homeinijeva mržnja prema konzervativnom svećenstvu je bila čak i veća nego mržnja prema SAD-u i SSSR-u. Čak je i njegov sin Ahmad izjavio da "...njegova najveća pobjeda nije sama uspostava Islamske Republike nego što je postao imam i stvorio povijesnu i pobjedničku Islamsku Republiku boreći se protiv natražnjačkog, glupog, pretencioznog i reakcionarnog svećenstva...".
Afganistanski islamisti u ratu protiv SSSR-a su preuzimali njihove parole i strategije samo stavljajući sunitski umjesto šijtskog prefiksa i postizali veliki uspjeh. Dok su ih prije tradicionalni klanovi smatrali uljezima i protjerivali, nakon preuzimanja iranskih iskustava afganistanski islamisti su postali glavni stratezi borbe protiv Sovjeta. Hezbolah je također uspješan primjer iranskog utjecaja. Američki sunitski saveznici im nisu apsolutno nikakva konkurencija s obzirom da se radi uglavnom o zaostalim klansko-feudalnim nazovi državama. Pa glavnom američkom savezniku Saudijskoj Arabiji samo ime sve govori - Arabija u vlasništvu obitelji Saud. Zamisli da živiš u državi koja se zove Tuđmanovska Hrvatska. Nitko ne želi živjeti u takvoj državi, pa ni većina samih Saudijaca, tj. onih koji se ne prezivaju Saud. Stoga Amerikanci osim što stišću Iran istovremeno sami pokušavaju stvoriti uzor, a tu im je od velike pomoći i to što je Sadamov Irak bio izrazito sekularna država. Istovremeno računaju i na to navodno splašnjavanje muslimanskog natalitet - balona oko 2030.
Što se tiče nuklearnog oružja Iran nije prijetnja američkoj hegemoniji samo kao posjednik nego kao i katalizator koji potiče druge na razvoj. Pa već duže vremena se sunitske države sa Arapskog poluotoka prijete Amerikancima da ukoliko ne spriječe Iran i oni će zajedničkim snagama početi razvijati "sunitsku" atomsku bombu... Poslije vjerojatno dolaze na red i drugi npr. Brazil ili Indonezija ili ako se više ne bude osjećao sigurnim pod američkim štitom ili ga ne bude više želio Japan, pa Koreje... A to sve vodi razbijanju angloameričke hegemonije i uspostavljanju potpuno novih odnosa ne samo na Bliskom istoku nego na cijelom svijetu...