Pozdrav svima, čitam vas redovito, ali sam se tek sada odlučila svoje probleme vama predstaviti ovdje u nadi za kojim pametnim savjetom jer više ne znam što da radim.
Evo ovako:
U braku smo 4 godine, imamo dijete od 3 godine, od samog početka naš brak nije funkcionirao, još uvijek smo skupa zahvaljujući mojoj upornosti, mojoj snazi i strpljenju.....jer da sam ja njemu iti jednu stvar napravila što je on meni ja bi odavno bila rastavljena.
Bilo je tu svega i fizičkog nasilja, primjer čupanja za kosu i divljačkog hvatanja za ruku ili vrat od kojeg bi mi modrice ostajale,a pogotovo psihičkog maltretiranja, omalovažavanja i ponižavanja....
Ljubavi je bilo,bilo je njegovih super svijetlih trenutaka, ali za dobiti malo ljubavi, nježnosti morala sam moliti ili ga gnjaviti, jer njemu je naporno se sada ljubiti, maziti i sl. jer on želi biti u miru i najdraže mu je kad ga nitko ne gnjavi....
Međutim,do ima nekih tjedan ipol dana, bilo je super.
Malo prije toga planirali smo drugo dijete, jer se stvarno trudio mjenjati....Ja sam željela drugo dijete, a on je rekao da on još ne želi, onda sam ja rekla ok, i nakon nekog vremena radi prevelikog posla i obaveza, rekla sam da je u pravu i da ni ja ne želim drugo, jer psihički ne bih mogla....da bi on kad je vidio da ja stvarno ne želim drugo dijete rekao da hoće i doslovce me preklinjao, i u toku sexa da svrši u mene...i čak je dva puta bez mog znanja u mene svršio....ja sam na to poludila...jer ne poštuje moje želje, ali kad sam vidjela da stvarno to želi, rekla sam ma k vragu sve drugo dijete ću ionako kad tad imati pa bolje prije, i kad sam rekla a doobro amo pokušati, on je rekao kako on sad ne bi jer nam je vidio od prijatelja malenoga koji je blago rečeno divlji i da je on radi toga izgubio želju...mislim ono WTF
tko tu koga?? Kad ja želim on neće, a kad ja neću on hoće??????????
I radi toga bila sam strašno ljuta, jer sam mu rekla, pa nije dobiti dijete, ko ići kupiti hlače, pa ako ti se ne sviđaju vratit ćeš i zamijeniti za majicu ili sl...ne možeš ne znati jeli želiš drugo dijete...ili želiš ili ne....
I ugl ima tjedan ipol dana, došao je sa posla, ja sam sa malenon već bila malo zaspala, i on govori hajde mi izvadi večeru, ja govorim pa izvadi si je sam, i on me još dva puta pita hoću li, ja govorim, pa izvadi si sam, u čemu je problem, samo okreni ploču na 6 malo promješaj i gotovo, da bi nakon toga mene zamalo srce prekinilo, kad je on stao urlati iz petnih žila i vrijeđati me, bog mater,kravetino, štraco,govno...mislim užas....
I da mi ne bi pričali koliko dana radi toga, još uvijek ne pričamo.
Nedavno sam skuhala ručak koji je bio na stolu, a on je na poziv svojih da
oboje dođemo na ručak on samo se obukao i otišao, da bi me njegova mama zvala da pita zašto ja nisam htjela doći...sutradan je išao kod tete, rekao je pola sata, a ostao je čitavo jutro i na ručku, isto se nije javio...I jučer ja nisam htjela ručak kuhati, jer za koga da ga i kuham, da bi on kad je vidio da ja stvarno nisam ništa skuhala, rekao da se skupim i dok dođe sa posla doma da me ne želi vidjeti kući...Ja sam rekla da ću ja u ponedjeljak ić...
Sinoć je htio sa menom razgovarati, da sve sredimo, na kraju da bi to opet bilo omalovažavanje...da bi mi rekao da ja nisam glupa, ali da je on daleko puno pametniji od mene i da zato nema nama komunikacije u braku jer on sa menom ne može razgovarati, jer nisam na njegovoj razini ....HALOOOOO
dobila sam nagon u tom trenu da ga udarim, pa sam samo otišla....još kasnije da bi mi rekao da ništa ne radim (a doslovce sve sama radim, radim 8 sati na poslu, plus kući, briga oko malene je na meni,praktički sama sam je odgojila i to još uvijek činim) i da on već 3 godine povraća nakon svakog mog ručka.....
Da ja sebi umišljam da sam sex bomba, i da mi je jedino bitno kako izgledam...a meni to zadnje na pameti...
I na kraju da bi mi rekao, kako ništa specijalno ne radim ja za njega (a čekam ga sa večerom dok god ne dođe sa posla, a to je pretežito u 2 ujutro,da ne jede sam,po kući apsolutno ništa ne radi, jer je to i kod mame naučio,i njegov moto je da svaka normalna žena sve sama radi, jedino one štraculje idu se praviti pametne i dijeliti poslove sa papčinama od muževa) da skuham ručak i usisam jednom mjesečno i da je to sve da druge rade i više....i da živim u njegovome stanu i da me može izbaciti kad god želi....i da sam strašno zla osoba šporke duše koja samo zlo čini drugima....
Nakon toga, ne znam uopće što bih mislila....sve sam sigurnija da idem, jer zašto ostati sa nekim tko misli da sam ja glupa i ograničena????
Ima li itko pametno što za napisati??? I oprostite na dugom postu...