|
Prijatelji i rodbina su dio priče
Upetljani su u naše živote u sudjeluju u njima dijeleći emocije (plus imaju svoju prtljagu koja je često spregnuta s našom), a to utječe na njihove stavove o problemima koji nas muče
To ne znači da im se ne trebamo otvarati i povjeravati, samo neusporedivo je s pristupom psihoterapeuta, tj. s onim što možemo dobiti i ostvariti kroz dobru psihoterapiju.
Drugi je problem što će većina ljudi na spomen odlaska na pt reagirati kolutanjem očiju ili prestrašenim "meni TO ne treba!" ili potpunim ignoriranjem, dok će istodobno provoditi sate i dane opsesirajući oko vrlo konkretnih drama, raznih emocionalnih blokada i svega kroz što prolaze
"Zamisli što mi je rekao!" "Zamisli kako je nefer" i tako dalje
Istina je, doduše, da je dobra pt često ne baš dostupna, iz raznoraznih razloga, pa i to doprinosi uvjerenju da je besmisleno, jer da kaj-će-mi-sad-još-i-to.
|