Imala sam prijateljicu (naglasak na
imala 
) koja je bila patološki lažljivac. Vjerujem da je još uvijek takva. Ta je lagala svima, starcima, frendicama, dečku...na poslu isto.
Imala sam nesreću raditi s njom na istom mjestu neko kraće vrijeme.
Tada još nisam bila svjesna njene bolesti, a mislim da je ona nije svjesna niti danas. Lagala je dečku da je kod frendice, frendici da je sa mnom, a gdje je bila, nemam pojma. Kada bi dobila plaću, starcima je lagala o istoj (trebala je davati doma jer su njezini bili dosta lošeg financijskog stanja), dečku bi rekla da je dala starcima i potrošila na sebe, naravno.
Jednog dana je javila sva uplakana na posao da ne može doć radit jer joj je umrla najdraža teta. Histerizirala je i sve popratno i naravno ja (a i svi drugi) popušila priču. Kasnije sam ju zvala da vidim da li je dobro, ali mobitel joj je bio isključen.
Onda sam nazvala na drugi broj (koji sam joj ja poklonila zajedno s mobitelom), da bi mi se javio njen stari i kad sam ga pitala kako je ona, on mi je rekao da je na poslu.
Kakva to osoba izmisli smrtni slučaj da ne bi morala doć na posao?
Za to vrijeme sam ja odrađivala njenu smjenu. E tu sam fakat popizdila i kad se vratila istresla sam joj sve u facu na što se ona rasplakala i rekla da ne zna više šta će i da ima puno problema bla bla...da bi nakon nekog vremena opet nastavila po starom.
Jednom mi se povjerila u vezi nečeg vrlo 'osjetljivog' ali mislim da je i to izmislila samo da bih ju žalila.
Ne razumijem takve ljude jer kada laži počnu, počnu svjesno. Kasnije to prijeđe u patologiju.