|
sjećam se još onih priča moje razrednice iz prvih dana prvog razreda.paziti na manje i slabije, pomoći drugome... i radili smo koješta kao zajednica, moram priznati da smo ratovali sa drugim razredima, ali manji i slabiji se nisu dirali, to je bio svojevrsni kodeks.tako je bilo i kasnije. jednostavno nije bilo normalno premlatiti nekog slabog, a o grupnom batinjanju nije bilo niti govora.
užasavam se ovih priča o premlaćivanju mršavih tinejđera od strane razularene gomile, zbog mobitela ili nešto kuna, ili jednostavno jer im je došlo da nekoga prebiju.
ne znam rade li djeca u školama išta kao zajednica, smatram da i to može pomoći.
|