[kajpa]

nosorog kaže:

ono sto treba razlikovati je, kada je nesto zasita ugrozavajuce i kada je nesto necija fiks ideja da bi moglo biti ugrozavajuce.
i jbg, ti si (ako ti smeta penjanje u krivom smjeru) zapravo u jako losoj poziciji ko autoritet jer ako krenes pametovati kako je to opasno djetetu koji se vec 600 puta tako popeo i spustio i nis mu nije bilo, nece te dozivjeti. uz to, vrlo je lako moguce da te shvati bedastom i da ti bas zato prkosi.

Cini se da sam lose srocila napisano. Ne, ne pada mi na pamet nekome pametovati. Niti govoriti drugoj djeci ono sto ne mislim.
Pod "izboriti malo prostora" nisam mislila na neku fizicku borbu ili pametovanje. Krivo sam se izrazila.
Prisustvo roditelja i odobravanje (pogledom/kimanjem) je pomoc koju neko dijete treba.
A ..u nekim situacijama, mozda ipak i obracanje drugom djetetu, ako ono stvarno pretjeruje s nekim ponasanjem, a njegov roditelje to "ne vidi" ili ne vidi. Naravno, ne nacin da se pametuje, nego drugacije. Koji put moras i tudjem djetetu oteti svoju lopaticu, tako i ovo. S djecom se moze razgovarati i dogovarati.

ja ne znam kakvo se to samopuzdanje gradi i na koji nacin, ako mama/tata zica drugo dijete da propusti njegovo
ne mogu zamisliti koju korist bi moja imala da ja dodjem na tobogan i kazem klincima maknite se da se moje zlato moze spustati

Jasno da nitko nece maknuti drugu djecu da se njegovo zlato spusta.
I slazem se da od takvih akcija dijete nema puno koristi.
Ali mislim da ipak ima i tako nekih situacija, kada nije tako strasno zamoliti djecu koja ne primjecuju dijete koje ceka strpljivo na red (stoje gore, ili se penju naopacke i ne micu se) da puste i to dijete da se spusti. Moze se naknadno o tome porazgovarati, pricati o tome kako
drugi put moze samo traziti da se malo pomaknu...itd.
Ima djece koja jednostavno ne uspijevaju u toj borbi za sebe. Pustiti ih da probaju, pa ne uspiju, nego samo stoje...i tako stalno isto nije imo dobro. Ovako, bar vide kako to nije tako tesko, sto treba reci ...i da su druga djeca dobra i da ce se maknuti i propustiti...ako ih se zamoli, pa ce mozda drugi put imati vise hrabrosti pokusati isto. Samo nagovaranje i objasnjavanje kako ...koji put jednostavno nije dovoljno.

moje je da ju naucim da se izbori sama za sebe, da se makne kada su malo "robusniji" klinci oko nje, da se makne kada je previse ljudi jer ne mogu svi na malo prostora i tako...i to mogu samo tako da ju pustim u situaciju njoj ravnopravnih da se bori sama i da me dodje pitat za savjet.
i da ju ne pustam na sprave za koje nema dovoljno razvijene vjestine, bar ne kada je guzva na tim istim spravama.

Tocno.

uostalom, druga djeca manje dozivljavaju djecu kada su ta djeca u drustvu roditelja, nego kada su sama i manje su im spremna pomoci.
i da, rugaju im se kad im roditelji pomazu, a cak i kad im se ne rugaju, djeca to mogu dozivjeti ko odbacivanje/procjenjivanje jer je dob od 2-3 godine dob kada "mogu sama"/"moram sama"/"nemoj mi pomagati" - pa zapravo pomaganjem, djetetu vise sjebavamo samopouzdanje nego gradimo.

Mislim da to ovisi i o situaciji i o djetetu. Neko (manje) dijete trazi i treba mozda neku pomoc pri penjanju jer se zeli popeti, a nije jos sigurno u sebe pa se bolje osjeca ako je netko u blizini.
Nikada nisam dozivjela da se zbog toga netko ruga.
Slazem se da se s pretjeranim pomaganjem ne cini dobro djetetu.

e, i mene ti ziviciraju

Pridruzujem se..i mene smetaju oni koji u parku (ili bilo gdje) glume policajca svoj djeci u parku.
E sad...to da li njima smeta ili ne smeta to sto njihova djeca vide da ima djece kojima roditelje neke stvari ne brane, to ne bih znala...
Vec sam napisala, mene osobno to ne smeta, pa nemam razloga pretpostaviti da sve druge smeta.
To sto netko mozda urgira i...ili zamoli drugu djecu da nesto ne rade....ili im pametuje ...imo ne znaci automatski da im smeta ovo drugo. Dapace, to bas moze biti povod za neki razgovor o tome kako se ne treba ruzno ponasati...kako se treba ponasati...ili sto je opasno, sto nije...i sl.