regresoterapija nema veze direktne s prošlim životima. I potpuno je irelevantno da li netko u njih vjeruje ili ne. Osobno, to smatram potpuno nebitnim.
Dapači, čak mislim da ako netko poistovjeti regresoterapiju sa vraćanjem u prošle živote, to može biti malo sklisko. I može dovesti do nekih zabluda. Klasičan primjer jest uvjerenje da za sve što nam se događa krivicu počnemo svaljivati na neke prošle živote.
Regresoterapija nije mačji kašalj. I definitivno treba biti oprezan prilikom upuštanja u takve seanse.
Nije pri tome uopće važno da li se netko može vratiti u prošle živote i što je tada bio. Svatko stvara svoj sustav vjerovanja. Najveća korist od regresije jest izvlačenje na površinu skrivenih poruka podsvijesti.
Neki će to vidjeti u formi prošlih života, neki u sistemu čakri, nekima će biti dovoljno da zapisuju i prate svoje snove. Pristup je individualan.
Bitno je samo prepoznati gdje je kvaka i što priječi samoostvarenje u ovom životu. Prepoznati i interpretirati simbole podsvijesti na svjesnoj razini, to je ono što pomaže.
Zato koliko god terapeut može pomoći, toliko može i odmoći. Jer svatko od nas ima sposobnost i znanje protumačiti sam sebi u čemu je problem. Najgore je upravo prihvaćati sugestije i objašnjenja sa strane.