|
"Hajde zaljubi se u moje oči".. treštala je Tajči iz zvučnika za vrijeme čage viših razreda osnovne škole. Gledala sam ga kako pleše s popularnim curama iz škole. Bio je tako sladak. Nije znao ni da postojim, barem mislim. Ponekad bi me pozdravio na hodniku za vrijeme odmora i meni bi se noge istog trena pretvorile u puding, a mozak trokirao, jedva sam i promucala bok.. Sanjala sam ga stalno, pisala po klupama da ga volim. Jedan dan nije došao u školu. Drugi dan isto. Cijela dva tjedna ga nije bilo. Više neće ni doći, javili su. Nikada ga više nisam vidjela. U bolnici je. Tumor.
Nakon manje od godine dana je umro. Mislila sam da će mi srce puknuti, a suze me ugušiti. Nikada mu se nisam ni obratila. Da barem jesam.
|