Quote:
boo-boo kaže:
Kad smo izašli iz novorođenče faze i počelo se kristalizirati ritmično dnevno spavanje moj je spavao po 30min i budio se plačući. Ja nadobudno išla svašta čitati da riješim "problem" kratkog spavanja. Pa sam svašta radila da on odspava duže jer mu to nije dosta. Ali on se i nakon dužeg spavanja budio plačući. Onda sam sa tri mjeseca prestala radit idiota od sebe i priznala si da je to kratko spavanje samo meni problem i pustila ga da spava koliko želi. Kroz cca mjesec dana od svakodnevnog buđenja plakanjem došlo je do toga da se budi skroz mirno a i dalje bi spavao po 30-40min. Tih pol sata je njemu dosta i nakon toga je ko nov, super raspoložen i zaigran.
Dakle, nije stvar u nedovoljnom spavanju nego u prijelazu san-budnost (kao i kod uspavljivanja). Ne razlikuju bebe budnost i spavanje.
Tako da to što negdje piše da beba u toj i toj fazi treba spavati toliko i toliko je meni totalni bulšit. Btw, kad noću odspava bilo 12 ili 9 sati jednako je raspoložen. Jedino zna postati hiperaktivan ako bude predugo budan.
Beba spava koliko joj treba.
Drugo boldano, mislim da je sad premali da te doživi kroz glas ili dodir. U tom polusnu jedino što ga umiruje je cica (odnosno nosanje vjerovatno od strane tate jer on, jel, nema cicu  ) jer vjerovatno to za sad najbolje poznaje. |
Prvo i osnovno, poznajem svoju bebu, i točno znam kad mu je dosta 30-40 min sna (jer je onda dobro raspoložen), a kad nije, i ond ga ponovno uspavam!
Pa ne misliš valjda da bi itko mogao ponovno zaspati ako mu se ne spava?!
Njemu su očigledno problem ti prelasci iz faza u fazu sna kako noću tako i danju, a po tvojoj teoriji bi ga onda trebala i noću pustiti kad se probudi nakon 1 h jer kad se probudio onda mu je očito dosta
Činjenica je da su sva djeca različita i glupo je generalizirati, ja znam da njemu dnevno treba 14-15 sati sna da bi bio dobre volje i to mu omogućavam na sve načine što meni nije problem po danu, ali kako se vidi iz mog uvodnog posta problem je veliko noć koja ide sve gora i očito noću više ni iz jedne faze sna ne zna sam preći (a ona između faza buđenja su ponekad od toga što se prejeo od nasisavanja pa povrača a ponekad ni sama ne znam šta).
I ne spavaju sve bebe koliko im treba jer se onda dosta roditelja ne bi toliko mučilo sa uspavljivanjem i ne bi bilo toliko nervozne djece (a opet zašto bi tjerao dijete da spava ako mu je dovoljno).
U svakom slučaju ja mislim da kako je bebi potrebno osigurati san, tako je i roditeljima potreban, pa zašto se dijete ne bi uspavalo nekim drugim sredstvom (da tako nazovemo) nego eto glumit patnike i žrtve jer to mora biti naše tijelo?
I nemam ništa ni protiv toga (i samoj mi je za sad tako) ako to znači normalan san za sve, ali ako je to kao kod mene cilu noć natezanje, pa me boli vrat pa kičma i kronično nenaspavana onda je po meni bolje bilo šta drugo šta bi dijete prihvatilo od toga!