[kety05]

Miris cimeta i jabuka vraća me u djetinjstvo , kada smo nedjeljom imali obiteljski ručak.
U glavi mi se izmenjuju slike, u ušima odzvanja smijeh,glasovi meni najdražih ljudi, pjesma,dječji plač..
Osjećam tvoj pogled na leđima, okrećem se.. pogledi nam se sretnu, te tvoje oči... kao da gledam svoje oči u ogledalu.. zjenice ti se šire i polagano ti se osmijeh počinje nadzirati na licu..



Kiša me trgne iz tih misli kucajući mi o prozor, kuc kuc ...Zaželim doborodošlicu kiši , uvijek mi je rado viđen gost , promatrajući kapljice kako klize po prozoru kao da se utrkuju.




Sjećaš li se kad je kiša ostavljala lokvice po cesti kako smo bosi po toj vodi gackali..
Sjećaš li se kako smo voljeli slušati kako se kiša slijeva niz oluke ..kako si me znao zagrliti čvrsto da se ne bojim grmljavine ... u tom zagrljaju sam se osjećala tako zaštićeno od cijelog svijeta.

Danas je nedjelja, tvoj rodendan! Ispekla sam ti tvoje najdraže kolače i pitu sa jabukama koju si najviše volio.


Uzimam cvijet iz vaze, oblačim kaput i jurim na kišu! Hodam po lokvama koje su se stvorile na cesti, u glavi se gomila tisuće slika i uspomena... tvoj stisak ruke kojim si mi bez riječi poručivao da ćeš uvijek biti uz mene...

Osjećam te, čujem ti glas, u glavi mi odzvanja tvoj smijeh... u ruci stišćem cvijet sve jače ,grlo mi se steže, susprežem suze al one su ovaj put jače.. Puštam ih da mi klize niz lice da se stope sa kapima kiše , slučajni prolaznici ionako neće znati da li su to suze ili kiša koja sad već sve jače pada..
Koračam polako prema rijeci . Noge su mi već mokre i blatnjave, odjednom zastanem i osluškujem kako rijeka teče, pokušavam utišati misli da čujem sto mi želi reći...




Ispuštam cvijet iz ruke u rijeku i gledam za njim kako klizi u nepoznatom pravcu. Pitam se da li sada kad me gledas " s neba" si ponosan ili razočaran u mene?
Izmjenjuju mi se emocije sa kapima kiše koje su se slijevale niz moje lice.

Razvučem osmijeh dok kličem; nedostaješ mi, o kako mi nedostaješ da me samo jednom zagrliš! Nemam zašto biti tuzna govorim sama sebi jer znam da si uvijek tu uz mene, osjećam te svaki dan cijelim svojim bićem.

U meni je osjećaj mira i opuštenosti, kao da je sve na svome mjestu, kao da sam u skladu sama sa sobom .
Jedva čekam usnuti u svoje snove jer znam da ćemo skupa bosi gaziti po lokvama...