Eto ovako... beba mi je stara tri mjeseca i dva tjedna. Od svog rođenja moja se mala bubica ne smiruje nakon jela.
Ako uspije zaspati, onda je to jako nemirno, s okretanjem glavice, jaucima i isključivo na trbuhu.
S dva mjeseca je ponekad znala biti budna a da ne plače, što je ogroman napredak s obzirom na prvi mjesec(naravno, samo kad je na rukama- u ležećem je položaju uvijek plakala u budnom stanju), a sada s tri mjeseca uz jaku stimulaciju igračkama, radiom, mojim skakutanjem, može odležati 30- ak minuta.
U 80posto slučajeva bljucka od hranjenja do hranjenja- i to po više sati nakon jela. Prođe tri i po sata od njene papice, a ona bljucne vodu( odnosno želučanu kiselinu) i prosireno mlijeko. Zakašlje se prilično često kada papa bočicu.
Stalno nešto guta, par puta kao da nije mogla doći do zraka jer je gutala, a kad je napokon uspjela- naravno, plač.
No, bljuckanje nije u ogromnim količinama, ne povraća, i ne gubi na težini, jako pristojno dobiva grame- osim prvog mjeseca kad sam pokušavala dojiti- 330g, drugi mjesec- 1kg i 600g, treći mjesec- 1kg.
A kad joj izvučem bočicu, uvijek plače, bez razlike radi li se o 100ml, ili o 180ml.
Da ne dobiva tako dobro na težini, dala bi se okladiti s bilo kojim pedijatrom ili bilo kim drugim da je riječ o refluksu(pitanje:dobivaju li djeca s tihim refluksom na težini?) I to za ne malu svotu
Pitanja za vas glase:
Koji je najbolji lijek za refluks, po vašim iskustvima ili po pričama koje ste čule? Je li bolje tražiti lijek pedijatricu, ili se još uvijek nadati da će sve proći samo od sebe? Može li se djetetu dati lijek a da ne ide na sve one pretrage?
Skinut ću s neta simptome refluksa i zaokružiti pedijatrici koje prepoznajem kod svoje bebe. Pa neka ona sama vidi jesu li to još uvijek "samo grčevi".
I usput, samo da napomenem- moja beba živi sa mnom, diše sa mnom, stalno mi je na rukama, a po danu mi i spava na prsima, jer se budi u roku deset minuta ako ju spustim u krevetić(noću uspijem).
Oprostite mi na ovako dugačkom postu, ali muči me sve ovo... treba mi netko s malo iskustva i sa sigurnim stavom u sebe. Jer ja još uvijek mislim... ma što ako umišljam, što ako sam samo panična mama, ma sve će ovo proći... ali kvragu, i mi kad smo prehlađeni možemo to preboliti bez lijekova, kao što beba preboli i refluks, ali ipak popijemo lekadol, zar ne? Ako se ne mora mučiti, ja ne želim da se muči. I točka.