Evo da podijelim i ja s vama svoju priču.
Ja sam upisala fax kada je sin napunio 4 godine. Sin je sada 9 i evo ja sam položila sve ispite, ostao mi je diplomski za napisat i obranit. I btw trebam za 3 mjeseca roditi drugo dijete
Upisala sam fakultet jer sam imala završenu gimnaziju s kojom se vjerojatno nikad nigdje ne bih mogla zaposliti. Fakultet nisam birala prema nekakvoj ljubavi ili ne znam čemu nego isključivo prema deficitarnim zanimanjima. Studiram fiziku.
Nakon 5 godina patnje, zanemarivanja djeteta zbog silnog učenja (muž je stalno bio na terenu kako bi nas uspio prehraniti) ne znam je li vrijedno. Profesor fizike više nije deficitarno zanimanje u mojoj županiji, plaću u prosvjeti ću (ako uspijem naći posao) imati katastrofalnu. Tko zna kako bi prošla s nekim drugim faxom, možda isto, možda bolje, a najvjerojatnije gore.
Sve ispite sam polagala na prvim rokovima, nikad nisam nijedan ispit prenijela, 2 puta sam bila treća najbolja studentica na našoj godini (sve skupa nas bilo 9 pa to nije ni bio veći problem
). Tako da cure, majke sve se može kad se hoće samo treba vidjeti koliku žrtvu to nosi.
Priznajem da sam sad sigurno u boljoj poziciji nego prije 5 godina ali vrijeme koje sam trebala provesti sa svojim sinom umjesto blejući u knjige i tjerajući njega od sebe više nikad neću vratiti. Tko zna, da nisam studirala nego bila kod kuće možda bi bila frustrirana i jadna i možda bi tada mislila da bolje da sam studirala. Ne znam. Sad sam frustrirana i jadna jer ću nakon 5 godina studiranja imati 4000kn plaću ako se uopće zaposlim. aaaaaaaa
Da li mi je krivo, hm... ne znam... možda mi je krivo radi izbora faxa. Inače ponosna sam na sebe. Nije nimalo lako imati 24h dijete pokraj sebe i ići redovno na predavanja, učiti za ispite s kuhačom u ruci i kuhajući ručak, sjediti sa školarcem za stolom i dok on piše svoju zadaću gledati i rješavati svoje zadatke iz kvantne mehanike ali sve se može.
Možete vi to sve i ne dozvolite da vam itko naruši vjeru u sebe!