Nije kompliment, nećeš ga dobiti ako se za njega grebeš, nisi ti Zekoslava.
A Antu sam i ja volio.
Ti stari profesori bili su otkvačenjaci, vrlo neobične osobnosti. Hercigonja, Bratulić, Vončina i društvo, s jedne strane, bečka škola, a s druge u najmanju ruku opičeni individualci kao što su Biti i Stamać. Ali svi su
znali, i to ih je izvlačilo, barem u mojim očima. Ante je znao govoriti, a to sam ovdje negdje i citirao: "Ja nisam pedagog, ja sam znanstvenik." Uopće ne tražim da se ponaša besprijekorno, neka pije, neka kasni - ali kad taj čovjek predaje, slušaš ga otvorenih usta. Pogotovo kad predaje o nečemu što voli, znala nam je biti puna sedmica, dupkom, na njegovim predavanjima. Ljudi su i na stubama sjedili.
Bio mi je faca čak i kad sam ga čekao po osam sati u hodniku.
