[tehuti]

Leteća kaže:

Pa može se reći i lica boga, kao npr., ovdje:

http://www.beamsandstruts.com/articl...d-for-atheists

To je to u biti. Barem za nas nevjernike.

Nisam nešto versirana u Wilberovštini, ali nekako sam stekla dojam da je (strukturalistički gledano) lice jednostavno lice, bez obzira govorimo li o bogu ili čovjeku. Perspektiva.

Točno. Zanimljivo je kako je već renesansna Kabala prepoznala tu ideju perspektiva i da "pravi" bog nema lice, već je zbir svih perspektiva ili bolje rečeno izostanak perspektive. Slično paradoksu i apsurdu u zen koanima gdje linearna logika nema smisla.

Ako osoba ne vjeruje u boga, teističkog, panenteističkog pa čak ni panteističkog, molitva nije u tom slučaju obraćanje objektivno postojećem stvoru, već kreativna projekcija vlastitih želja, volja i misli u neku misaonu formu. To bi bila magijska, okultna perspektiva, malo modernije doduše. Čisto naturalistička bi bila da je molitva pragmatički gledano dobra praksa vježbe kontemplacije i ekspresije emocija u određeni smjer s određenom svrhom, čak i ako nitko nema čuti tu molitvu. Dobar dio čovjeka je iracionalno, nesvjesno, automatizirano pa možda takav oblik prakse ima efekt da zaobiđe racionalni filtar i pokrene određene promjene u emocionalnom stanju a na van u smjeru neke akcije. Više kao sredstvo afirmacije volje i motivacije. Primjer: metta meditacija u Theravada budizmu i generiranje Bodhicitte u tibetskom budizmu.

A na Kabalu me podsjetilo jer sam nekoć davno pokušavala raditi pathworking (). "I-amness" mi je zazvučao kao Kether, a Binah (i pripadajući Vision of Sorrow (što mi pak baca na neke elemente budističkog koncepta suosjećanja)) mi je drugo lice.

Meni je bolje sjela židovska kabala, a prakticirao sam i ovu hermetičku. Ovo kak si opisala ima mi smisla.

Uglavnom, ne bavim se više time ali mi je super četati na temi ovako trashy naslova.

Ni ja. Volim o tim stvarima jer dotiču dosta dublje ljudske potrebe i kreativne načine izražavanja. Ak niš drugo, ezoterija i okultizam baš imaju dobar efekt na kreativno i asocijativno razmišljanje.

Dobro je imat zadršku neku, posebno ako nisi više u tom điru a da opet možeš vidjet neku korist u tome, ak ništa drugo baš ovo što sam rekao.

U biti, igramo se. I zabavno je.