[pronađena]

Speare Shaker kaže:

Nije meni upućeno pitanje, ali nebitno.
Naime, patnja je vrlo ne samo neugodan nego i kompleksan pa i kompliciran fenomen. Nekima će donijeti određene spoznaje i potaknuti ih na promišljanja koja mogu dovesti do stanovitog umnog, emocionalnog pa i duhovnog (što god to značilo) napretka, a nekima će donijeti samo frustracije, bol, pad odnosno propast u svakom smislu te riječi.
Ovisno o individualnim reakcijama.
Ali kvaka je u tome da postoje različite vrste patnje. Postoje one čisto slučajne, random, koje se mogu dogoditi, ali to najčešće ipak nije slučaj.
A postoji i ona patnja koju je nemoguće izbjeći, često čak niti kada znamo da će nam se dogoditi i na koju se imamo vremena u svakom smislu te riječi pripremiti.
I tada će različiti ljudi različito reagirati, ali postoji ipak dio onih koji će sa dostojanstvom prihvatiti ono što je neizbježno i makar sebi više neće moći pomoći ponekad čak niti u smislu očuvanja vlastitog života, ukazati na taj način drugima kako je i u velikoj patnji moguće sačuvati ljudskost i vjerodostojnost svog života pa i postići određeni duhovni ili kakav drugi napredak.
Meni u tom smislu obično prvo pada na pamet primjer Sokrata.
Dakle, sve ovisi o tome kako ćemo prihvatiti patnju, kako ćemo se sa njom suočiti, a ona će nas svakako u manjoj ili većoj mjeri ionako sve pogoditi, prije ili kasnije.

Sokrat se ubio. Je li to dokaz podnošenja patnje?