Quote:
vlovrec kaže:
Ja u biti ne znam da li sam pogodila temu
Moj, za par dana 3 godine, nema klasicne "ispade", nego dramatizira cijeli dan i vecinu noci
Budi se ujuto oko pola 5 i vec onda pocinju drame, hoce ovo nece ono, sve u svemu nista nece, a sve hoce
Znam da je problem i u tome sto ocajno malo spava, ali takav je od rodenja. Ide spavati oko 20,zaspi oko 21, uz nekoliko budenja, budi se oko pola 5. A cijelu noc se baca,lupa, sjedi, mrmlja,place, ja bi rekla vise se umori nego odmori.
Popodne spava oko 1 sat, veoma rijetko duze
Napominjem,takav je od rodenja,cak je bilo i gorih situacija i punooo manje spavanja
No, sta s tom kenjkavoscu i mrzovoljnoscu? To dijete nije nikad dobro raspolozeno, bilo koja aktivnost koju moramo sprovesti (ici u ducan, skuhati rucak) je cijela drama. Nece se obuci, nece se obuti, nece ova kolica, hoce ovo, hoce ono.
Eto ga budi se nakon pola sata spavanja sa deranjem,lupanjem nogama, vristanjem.
Vec smo na izmaku snaga jer velim, to traje od kad se rodio. Sva djeca se igraju,on cmolji, vuce nas za rukav,vristi, ja ne znam vise kako mu pristupiti
Zagrljaji ne pomazu,ignoriranje jos gore,ne znam vise
Ja sam se vec razbolila od tolike kolicine negativne energije
|
Najnegativnija je energija koju držiš u sebi dok se trudiš pokazati smirena, ignorirat ga, grlit.
Općenito ne volim takav način hendlanja tantruma, deranja, vrištanja, bacanja i razbijanja.
Učim dijete da je u redu da izbaci sve osjećaje iz sebe, da odradi tantrum do kraja, a ja istodobno svaki svoj osjećaj guram pod tepih. Pravim se smirena, mirno objašnjavam i još pokušavam zagrlit dijete koje bih u tom trenutku najradije pljusnula. Karikiram, ne tučem svoju djecu.
Dijete vidi da skrivam osjećaje, vidi da glumim da sam mirna a nisam.
Zašto bih bila smirena?
Zašto ne smijem pokazat da sam ljuta, tužna, revoltirana?
Naravno na civiliziran način, ne mislim se bacat po podu i vrištat.
Zašto ne smijem izaći iz prostorije ako vidim da mi je previše i da ću popizdit?
Zašto?
Uostalom, malo dijete uči o svijetu iz odraza mog ponašanja, ne samo kad je riječ o tantrumima nego i inače.
Ako na svako ružno ponašanje reagiram smireno sa " to nije lijepo" kako očekivat da skuži da je nešto samo nestašluk, a nešto "to si napravio sad i nikad više".
Možda će netko sada pomislit da sam stroga mama, ali i nisam baš. Ali mene djeca vide da se smijem, i plačem i vičem i skačem po trampolinu s njima.
Vlovrec, mislim da je 90% vašeg problema u tome što ste oboje neispavani.
On je zbog toga živčan, ti si iscrpljena i preko dana ideš linijom manjeg otpora jer nemaš snage natezat se.
Četiri i pol ujutro je stvarno neljudsko vrijeme..[emoji3]
Sorry na predugom postu.
Sent from my iPhone using Tapatalk