baš sam na temi o fajtu pisala, kak je moja stara brijala na zdrav život, pa nas je malo (pogotovo mene), istraumatizirala
inače, bila je isto mlada kad me rodila i jakooo ustrašena, nekako ko i ja s G. pa ju sad puno bolje razumijem. ja sam kad sam imala samo 10 dana skoro umrla i stara je čitavo vrijeme bila preparanoična.
drago mi je da me zdravo hranila i da se brinula o meni, ali je često znala pretjerivati. npr. ja do svoje 14. godine nisam popila gazirano piće, i dan danas svaki put kad jedem masno,razmišljam o tome kako će mi se začepit krvne žile
, to mi je utuvila u glavu kad sam imala cca 5 god
nisam jela običnu čokoladu, jela sam onu od rogača, nisam jela obične kolače, jela sam one od mrkve, ili integralne (skroz crne, debele) palačinke sa domaćim džemom, itd
problem je nastao kad više nisam bila malo dijete a ona je ustraja u tome i pretjerivala, tako da npr sa 7,8 godina nisam smjela na rođendanu jest tortu, pizzu i sl., što je poslije kod mene razvilo averziju prema zdravoj hrani, pa kad sam bila puštena s lanca jela sam samo u mcdonaldsu
danas sam na nekoj zlatnoj sredini, pojedem nekad neko smeće, al u pravilu imam neke temelje i svakodnevna kuhinja mi je zdravija od većine ljudi.
ja svoju G. isto zdravo hranim, al neću pretjerivat ko stara, jer je to stvarno bilo malo previše.
neki dan me stara baš zove i pita za G. i ja velim evo baš jede čokoladu (doduše, onu 70 % kakaa i od alnature
) i ona meni "a nisi joj mogla dat od rogača"
odmah me posjetilo na djetinjstvo
inače je bila jako brižljiva, uvijek je razgovarala s nama, igrala se, ono stvarno smo imale super odnos, pun povjerenja i ja se nadam da ću sa svojim djetetom imat isti.
najveći problem je to što ona što god dobro radi, na kraju počne pretjerivat, tako da kad sam malo bila veća (al ne dovoljno zrela), imale smo previše prijateljski odnos i povjeravala mi se ono što ne bi trebala (tipa odnos nje i oca, gdje sam ja prije tate znala da će ga ona ostavit i sve njihove probleme i sl,a bila sam dijete i to mi je bilo teško nosit i dosta dugo sam imala grižnju savjesti jer sam prije tate znala što će se dogodit, a njega je to šokiralo
).
čitavo djetinjstvo je bila posvećena samo djeci a nije bila takav tip žene (kućanica) i na kraju je pukla i sad je otišla u drugu krajnost i presebična je i ne doživljava nas previše, al eto
uglavnom što sam iz njenog odgoja naučila, to je, da ne treba pretjerivat u ničemu. odnos s djetetom treba biti pun povjerenja, ali ne možete biti prijatelji, treba voditi računa o djetetovom zdravlju i prehrani, ali ne držati u staklenom zvonu i onda ići u krajnosti. uglavnom neka zdrava mjera u svemu što radiš, jer ako radiš dobro a pretjeruješ u tome, na kraju ne ispadne dobro....