Pogledaj jedan post
Old 02.04.2008., 22:14   #12
Kod Descartesa su dvije supstancije, res extensa i res cogitans, dakle, protežnost i svijest. Problem je kako te dvije supstancije dolaze međusobno u odnos - Descartes nije našao drugog načina nego da postavi i treću supstanciju, naime Boga, koji osigurava taj odnos.
U onom smislu da je supstancija causa sui (sama sebi uzrokom) zapravo je samo Bog prava supstancija, a ove dvije nisu prave, nego ovisne o Bogu kao causa sui.

Spinoza tu priču razvija dosljednije tako da kaže da je samo jedna supstancija - Bog, odnosno priroda - a ta supstancija ima više atributa, od kojih su nama dostupna dva: protežnost i svijest.

Lebniz vidi da je problem mnogih različitih svijesti nerješiv sa Spinozinog stajališta, da nije jasno kak nastaju individualna bića, pa uvodi monade kao supstancije - tako da je kod Leibniza broj supstancija beskonačan (svaka svijest je zapravo jedna monada/supstancija). Leibniz kaže: ''kad ne bi bilo monada, Spinoza bi bio u pravu.'' Dakle, problem sa spinozizmom je: kako iz jedinstvene supstancije dolazi do mnoštva različitih bića. Problem sa Leibnizom je obrnut: kako mnoštva supstancija dolaze u međudjelovanje, ako je svaka za sebe dovoljna. Stoga postavlja nauk o prestabiliranoj harmoniji.
...
__________________
nitko i ništa is offline  
Odgovori s citatom