Potpisujem
Mene isto jako smeta to podilaženje svijetu. Svaka se izjava nekoliko puta izvaže prije nego se progovori. Od kada se to Crkva boji reakcija javnosti na njezin nauk? Prije je to bilo puno jednostavnije i jasnije - Crkva kaže "
to je tako i tako": tko se slaže slaže, a tko se ne slaže,
anathema sit.
Zadatak Crkve jest naviještati istinu i osuđivati zabludu. Danas se to nekako sve svelo pod zajednički nazivnik, zvan
pastoral. Pa tako imamo pastoralni koncil (jedini takve vrste u povijesni Crkve), pa onda pastoralne pontifikate, pastoralne dokumente, pronalaženje načina da se istinom nitko ne uvrijedi, itd.
Sve to rezultira time da se Crkvu više ne shvaća ozbiljno, da gubi svoj autoritet, čak i među pravim vjernicima i tradicionalistički nastrojenim teolozima. Crkva je postala strašljiva, uplašena, plaha. A Neprijatelj jako dobro to zna iskoristiti. Zato mislim da iz ove krize postoji samo jedan izlaz: jasno i nedvosmisleno naviještanje istine i osuda zablude. Bez straha od ljudskih obzira, "što će reći ovi ili oni" (židovi, pravoslavci, muslimani, protestantni, agnostici, ateisti). Svaki čovjek ima urođeno pravo na dostojanstvo, ali ta činjenica ne može i ne smije utjecati na nedvosmisleno navještanje Istine.
Inače, za one koje zanima, predlažem jedan izvrstan
članak (pismo) prof. Smiljane Rendić, katoličke novinarke staroga kova (novinarke koja je zaista razumijela ono o čemu piše, govorila nekoliko jezika, zaista pratila zbivanja u općoj Crkvi).
@Toza, ovo bi tebe moglo posebno zanimati (ako već to nisi čitao, svakako pročitaj!).