|
U tom principu spremnosti jedinice su podijeljene na manje cjeline I potrebno je manje vremena za ucenje.
Za prosjecne ocjene to znaci slusanje na nastavi I zadace + sitno podsjecanje prije testa.
Naravno, ima u sustavu nekih pojedinaca koji jos rade na principu strebanja nepotrebnih podataka bez smisla, ali cini mi se da opada postotak.
Covjek I u radno sposobnom dijelu zivota mora donositi odluke o slobodnom vremenu I ucenju novih vjestina, to je cisti realitet, nitko te na poslu nece lisiti obveza jer bi ti isao na badminton, ucio kineski i pohađao tecaj programiranja istodobno. Kad smo vec kod spremnosti za zivot, jel.
Mislim da je jasno, savrsen akademski uspjeh ili kombinacija toga I bavljenja hrpom stvari naustrb prvoga.
E sad, problem je po meni taj sto uvijek postoje pojedinci koji mogu sve, I ja sam uspjesno zonglirala dvjema skolama I hrpetinom izvannastavnih, od biologije do dramske. I da, u srednjoj nisam bila petnulas jer sam odlucila da mi je balas bitniji, to sam odlucila sama, prolazila s 4,5 meni je bilo ok. Neki su mogli vise od mene, nissm se time zamarala, svatko ima svoje mogucnosti.
A postoje I oni kojima je samo obrazovanje izazov, kao I prvi, u manjini su, roditelj bi trebao s djetetom razgovarati I odluciti o strategiji. Jedna dobra izvanskolska aktivnost koja dijete jaca I dize mu samopouzdanje moze poboljsati I obrazovni uspjeh. Takarenje hrpetina drugih iskustava uvijek ce proizvesti osobu koja ponesto o svemu kuzi, ali nista od toga ne zna dobro. Ne kuzim kako je to dobro za dijete, pa rijec je o cistom rasipanju mogucnosti I koncentracije, po meni to vodi I opce nezadovoljstvo.
Zivot je dug, za sve ima vremena.
|