[taipan]

No, opće kulture radi, valja istaknuti osnovne principe obje tehnologije:

Rezistivni TS ekrani

Oni se sastoje iz više slojeva od kojih su bitna dva sloja vrlo fine i guste mreže tankih vodiča između kojih se nalazi izolacijska mrežica. Fizičkim pritiskom na površinu, ekran se ugiba i na mjestu dodira stvara kontakt vodljivih mreža. Mjerenjem pozicije na kojoj je kontakt ostvaren se dobivaju koordinate točke na ekranu koja je dodirnuta. Dakle, rezistivni ekrani, po definiciji, moraju biti savitljivi da bi se kontakt između mreža vodiča mogao ostvariti, ne smiju imati nikakvo zaštitno staklo pa su osjetljiviji na oštećenja i relativno su podložniji oštećenjima jer se sastoje od "pokretnih dijelova". Ključna riječ u ovoj tvrdnji je "po definiciji" - takve su im bile prvenstvene karakteristike što je vremenom unaprijeđeno.

Kapacitivni TS ekrani

Oni se sastoje od vodljive mreže zalijepljene na staklo ili neki drugi materijal. Mreža je pod stalnim naponom i dodirivanjem jedne ili više točki na ekranu zapravo pravimo poremećaj u električnoj mreži. Mjerenjem padova napona u mreži se dobivaju točne lokacije pritiska na ekran. Pozitivne karakteristike ove tehnologije su da u startu podržava MT i da je otporna na oštećenja i atmosferilije jer se mreža vodiča zaštićuje staklom ili nekim drugim prozirnim materijalom. Također je ta tehnologija trajnija jer uporabom ne dolazi ni do kakvog habanja budući da nema pokretnih dijelova. Kao nedostatak valja napomenuti da je za remećenje naponske mreže potreban električno vodljiv podražaj - kao što je dodir prstom, dok (opet: po definiciji) su takvi ekrani (bili, u prvo vrijeme) neosjetljivi na dodir stylusom (olovkom) pa time i neupotrebljivi za rad sa stylusom i manje precizni.


Procesor:

Kriptične oznake RISC (Reduced Instruction Set Computing) procesora koji se koriste u ovakvim uređajima neće pomoći ocjeni je li ugrađeni procesor dovoljan za ugodan rad. Brzina hoće. Recimo da bi brzina od 1GHz bila jamstvo da tablet neće štucati, iako pri velikoj većini radnji i oni tableti sa 600MHz i 700MHz procesorima rade sasvim pristojno. Uglavnom, pravilo je da će skuplji i brand name uređaji raditi brže i bolje jer će osim bržih procesora vjerojatno imati ugrađenu i bržu memoriju, brži chipset itd... A trenutni hit su dvojezgreni procesori brzine 1GHz koji su unatoč mizernoj potrošnji struje prilično moćne stvarčice. Smjer u kojem će se razvijati primjena procesora bi mogao dobiti i alternativu, i to u Intelovoj Atom platformi, jer se pojavljuju tableti temeljeni i na toj tehnologiji...


Grafika:

Iako RISC procesori koji se koriste u tabletima većinom imaju već ugrađene instrukcijske rutine za grafičku akceleraciju, nije zgoreg ako u opisu tableta piše da ima neki hardverski grafički akcelerator koji će mu pomoći pri grafički zahtjevnijim zadaćama ili pri reprodukciji filmova. Trenutno je hit nVidijin chipset TEGRA2 koji svojim velikim mogućnostima i niskom potrošnjom daje novu dimenziju grafici na tabletima. No, to nosi i svoju cijenu.


Radna memorija:

Izbjegavajte uređaje koji imaju osnovnih 128mb rama jer je to malo. Hardverska nadogradnja je mission impossible, tako da što kupite - na tom će i ostati. 256mb je nekakva normalna količina radne memorije s kojom ne bi trebalo biti nikakvih problema a rijetki, i skupi, uređaji dolaze s 512mb memorije. Tu je također bitna verzija Androida koju vozite, jer Android 2.2 Froyo dopušta instalaciju aplikacija na SD (SDHC) karticu, dok ste sa Eclairom, 2.1 osuđeni na priličnu gužvu u memoriji i ograničen broj aplikacija. Ili na dodatno čarobiranje kojim ćete to omogućiti...


Storage memorija:

Što se tiče memorije koja dolazi sa tabletima ona jako varira, od 512mb pa do 16 ili 32gb i u obliku je NAND flash chipova, dakle nema pokretnih dijelova. Naravno, što više - to bolje, ali ako i zaglavite s 1 ili 2gb memorije, nije strašno, storage memorija se može proširiti SD ili SDHC memorijskim karticama kapaciteta 1, 2, 4, 8, 16 ili 32gb. Daljnje proširenje memorije je moguće pomoću USB stickova ili kod rijetkih uređaja spajanjem USB vanjskog diska.

Kvalitetniji tableti će imati podršku za SDHC memorijske kartice koje su značajno brže od SD kartica. Valja obratiti pozornost na to da SDHC format kartice nije unazad kompatibilan, pa ukoliko tablet podržava samo SD kartice, osuđeni ste samo na njih zauvijek.

Vrlo su rijetki tableti koji dolaze s ugrađenim minijaturnim hard diskom, što osigurava veliku storage memoriju ali se odražava i na cijenu.


Povezivost:

WI-fi, dakle 812/11b,g protokol bežičnog povezivanja. Kvalitetniji imaju ugrađenu i 802/11n komunikaciju koja je brža. No ne nužno i neophodna. Ukoliko vam bežični router (kućni ili na poslu) ne podržava "n" protokol, onda nažalost imate fičr viška na tabletu koji ne možete iskoristiti. Nadalje, mrežni RJ45 konektor za 100mbps ili 1gbps žičnu mrežu, USB ili mini USB port ili portovi, Bluetooth do verzije 2.1+EDR koja je trenutno najbrža. Samo najopremljeniji (čitaj: najskuplji) tableti će imati sve, pa pri kupovini obratite pozornost na to koje ćete načine spajanja trebati.

Tableti koji vuku porijeklo iz smartphoneova će imati, naravno ugrađenu GPRS i/ili 2G/3G komunikaciju, kao i mjesto za ugradnju SIM kartice.


Mikrofon, kamera/e, zvučnici:

Zvučnike, kao i izlaz za slušalice ima svaki tablet. Mikrofon, kao i kameru - ne mora imati. Tableti koji vuku porijeklo iz smartphoneova nerijetko imaju kvalitetnije pozadinske kamere (veće rezolucije) a ponekad i prednje CIF kamere koje služe videosastančenju ili videopozivima. A najnoviji gadget je - stereoskopska kamera. Za sada samo fora neupotrebljivi gadget, no, tko zna što budućnost nosi....


Nadogradnja:

Isključivo nadogradnja softvera, dakle operativnog sustava i korisničkog sučelja. Hardverska nadogradnja nije moguća. Ovdje treba pripaziti pa provjeriti kakva je podrška koju pruža proizvođač i koliko možemo računati na službenu podršku. Također, ako se odlučimo za neki "poznatiji" model tableta, veće su mogućnosti da ćemo naletjeti na kvalitetnu neformalnu podršku na stranim forumima gdje postoje ekipe koje rade kvalitetan modding popularnijih uređaja.

Valja napomenuti kako je pametnije koristiti samo službenu podršku i novije verzije firmwarea i sučelja i to najbolje sa site-a samog proizvođača, jer time ne gubimo jamstvo i servisnu podršku. No, ukoliko takve službene podrške nema, tada ćemo biti prisiljeni potražiti i onu drugu, neslužbenu podršku.

Kako je Android operativni sustav temeljen na Linuxu koji krajnjem korisniku uskraćuje pristup esencijalnim dijelovima OS-a (sigurnosti radi), tako ćemo za svaki "nelegitimni" upgrade prvo morati na neki način otključati uređaj i pristupiti tzv. SU (Superuser) ovlastima - nešto slično Administratorskim ovlastima u Windowsima. Taj postupak se zove root ili rootanje uređaja, kriptično, jer označava mogućnost pristupa root direktoriju (mapi) linux sustava u kojoj se nalaze postavke OS-a i SU ovlastima kojima se one mogu mijenjati.

Postupak rootanja slijedi postupak flashanja (reprogramiranja ROM (flash) memorije u kojoj se nalaze OS i korisničko sučelje) i taj postupak najčešće nije baš previše "user friendly" i zahtijeva malo osnovnog znanja o operativnim sustavima i njihovoj strukturi, kao i zadavanje naredbi iz naredbenog retka (cmd) pa nije baš za svakoga. Ukoliko se prihvatite tako nečega, budite svjesni da gubite jamstvo i oficijelnu servisnu podršku (ako ste sretne ruke ) ali također i činjenice da svoj uređaj možete pretvoriti u "ciglu" (žargonski, iz svijeta mobitela: bricking, brickanje = pretvaranje skupog visokotehnološkog uređaja u ciglu) nakon čega najčešće slijedi i nezaustavljivo pridruživanje nove cigle već postojećima u najbližem zidu. Pa dobro razmislite ...


Market (aplikacije):

Android MarketPlace je centralno mjesto za nabavku bilo besplatnih bilo aplikacija koje se kupuju. I ima ubjedljivo najveći izbor svega i svačega za Android uređaje. No u startu je dostupan samo smartphoneovima. Tabletima nije. Ukoliko vozite Android 2.2 (Froyo) tada najvjerojatnije instalacijom "3rd party" softvera možete ostvariti pristup Android Marketu. Ako ste na 2.1 (Eclair) onda je tu mogućnost teže ostvariti i ovisi od uređaja do uređaja.

Osim Marketa, gotovo svaki proizvođač smartphonea ili brand tableta ima i neku svoju trgovinu kroz koju prodaje ili dijeli aplikacije, pa tako Apple ima Apple Store, Nokia ima OVI Store, Prestigio ima Prestigio Plaza-u, itd...

Android OS, Android Market, Google tražilica, Gmail i Google Maps su u vlasništu Googlea i potrebno ih je (naravno) licencirati za svaki uređaj. A Google smatra da bi verzije Androida Eclair, Froyo pa čak i Gingerbread mogle imati problema s nekim aplikacijama kao što su Android Market i Google Maps (zbog nestandardiziranih hardverskih zahtjeva) pa ih ne želi licencirati proizvođačima tableta. No, obećavaju da će izlaskom Androida 3.0 Honeycomb, koji smatraju i prvom "pravom" verzijom Androida za tablete, sve aplikacije biti dostupne.

A za uređaje koji rade pod Windowsima sve već znate...