Pogledaj jedan post
Old 15.06.2007., 17:58   #5
Iskreno, o lijekovima, tako i psihofarmacima znam jako malo. Ne znam koji se sve mogu dobiti bez recepta niti koji su točno na popisu "opojnih droga".
Ne koristim ih od listopada, ali sam od tad često u torbi držala Xanax, zlu ne trebalo, iz navike i jer mi je davao određen osjećaj sigurnosti, često ne razmišljajući da prenosim drogu.

Vjerujem da ste primjetili da u SAD-u (a mislim da je u VB slično), pacijenti ne dobivaju lijekove s recepata u originalnoj ambalaži nego u bočicama na kojima je, uz ostalo, i njihovo ime. Dakle, zaustavi li vas policajac ondje, dovoljno je samo da se ime na bočici podudara s imenom na osobnoj i on vas dalje više nema šta pitati.
Nisam pobornik toga da na lijekovima piše moje ime, ali možda broj zdravstvene, nekakav žig od doktorice, nešto...
I ne odnosi se to samo na psihofarmake nego i druge lijekove koji spadaju u kategoriju onih koji se mogu zlorabiti: analgetici, tablete za spavanje...

Ne mogu si pomoć a da ne zamislim scenarij sličan ovom:
- Racija... Ajmo osobne...
Gospođice, kakve su ovo tablete? Imate vi recept za to?
Za smirenje? A zbog čega se vi to imate uznemiravati? Mladi ste, vidim studirate, mama i tata vas financiraju, šta vam fali?
Kakav poremećaj? (sad mu ruka polagano kreće prema opasaču i zaustavlja se na futroli pištolja koju otkopčava)
Da vi to mene ne lažete, jel? Kako ja znam da niste ovo kupili na ulici od nekog dilera, ha? Ajmo mi fino u postaju, pa ćete nam sve lijepo objasniti... samo mi nemojte neki napad dobiti, auto je friško opran... eh ti narkomani...

Naravno razgovor je bio dovoljno glasan da je upravo pola vašeg prebivališta saznalo vaše ime i prezime, ime oca, majke, JMBG, što studirate, koja vam je eventualna dijagnoza, koliko dugo i što pijete i tko vam je doktor opće prakse...
[Ciara] is offline  
Odgovori s citatom