Stvano sam se naslušala komentara na svoj izgled.
I dobronamjernih i onih drugih. I svjesna sam da je vrlo malen promil ljudi kojima sam se sviđala i kojima ću se svidjeti, a i za njih ne garantiram da ne bi barem jedan ili dva detalja na meni promijenili. I ne radi se o kosi, to je stvarno - samo kosa. Radi se o višestruko ponovljenoj želji da ja ne budem ovakva nego nekakva drugačija ja.
Da sam samo...a nisam. Ovako izdvojeno, možda zvuči kao dobronamjeran savjet, eto, zgodnije je, ljepše ti stoji, meni se više sviđa kad...bla. Ali u kontekstu svega ostalog, to je vrlo minijaturna ali vrlo precizna ilustracija pokušaja preuzimanja kontrole.
Sasvim je drugi par opanaka kad netko vidno uživa u činjenici da te ima za što uhvatiti na potiljku, i povući taman toliko jako da nestane onaj kut koji brada tvori s vratom. Ali dobro, to je već bliže jednostavnom klasičnom uvjetovanju.