[Splićankaa]

dire Dawn kaže:

Pitam se hoću ikad prestat htjet nestat.
Nije to čak ni da sam ja pretjerano loše. Štoviše, dobro sam.
Ipak, ta misao me prati svaki put kad držim kutiju tableta u ruci, svaki put kad kraj mene prolazi kamion i svaki put kad vidim paketić žileta.

Malena, sićušna misao da ja ovdje ne pripadam i da je ovo trenutno dobro samo iluzija do nekog drugog lošeg.
I zašto čekat.
Sve što je potrebno da mi nikad više ne bude loše imam u tom trenutku u ruci... Ili barem gledam kako mi se približavam velikom brzinom.

Ne osjećam se dobrodošlo.
Nigdje se ne osjećam dobrodošlo.
Ne osjećam se kao da igdje pripadam, ali to ni ne želim.
Ne moram nužno pripadati, samo ne želim smetati.

I nisam ja loše. To je plot twist cijele priče.
Nisam.
Dan provodim uglavnom ugodno i uglavnom sam zadovoljna.
Do trenutka kad u ruke primim nešto što bi moglo zaustaviti svako ikad buduće loše.
Onda nakon toga baš ništa više ne bude isto.

Voljela bih kad bi mogla nestati.
Izmisliti novi život i novo sve u nekoj nepoznatoj mi državi.
Kad bi mogla počiniti suicid, a da ne umrem ustvari.
Jel bi tada možda dobila svoj happy end?

https://www.youtube.com/watch?v=LuiCv1n2bRc