Quote:
Pater Petar kaže:
Voda je prva a vatra je nakon nje.
Voda je čistoća djevičanstvo dok vatra je toplina ljubav.
Ivan je uzet iz Jordanske voda i utisnut u Elishabetinu utorbu dok onaj za njime je iz toplije supstance mješavine vode i duha vatre
Ivan je tip melankolika opterećen čistoćom i pravdom lišen blagodati milosti kojom je onaj za njime upotpunjen.
Ivan je jedan aspekt boga kao i onaj za njime koji dolazi oni su par suprotnosti milost i pravda, Hesod i Geburah
|
Da, u vezi s pojmom "ljubav" dolazi ideja o onim duhovnim stanjima i u kojima je nama samima bilo vrlo dobro. Pa s tim u vezi pozitivno poimanje svakog spomena te riječi i kao psihofizičko osjećanje ugode... pri čemu život postaje lakšim. Na ovaj ili onaj način povezano je s mišlju da činimo dobro i vjerojatno sa djelomičnom strepnjom da ne napravimo loše; kako bi zadržali takvo stanje ugode.
Pa ako tko prilikom promjene stanja proistekle iz ma kakve usmjernosti misli na cilj - put je kojim se oslobađa do jučer mnogostruko potiskivana strast i kanalizira u tom smjeru. Možemo jako voljeti taj vlastiti osjećaj. I biti zahvalni za trenutke istog u kojima bi se paralelno njemu i sami našli prihvaćenima. Međutim; jesu li strasti, osjećaji, ljubavi i zaljubljenosti lišile svijesti zabluda s mnoštvom detalja u svezi?
Da se "rođenje iz Duha" poveže s ljubavlju vjerojatno je vrlo blizu istini s obzirom da Isus, kao učitelj navodi učenike da će se prepoznavati po međusobnoj ljubavi, a kada je riječ o ljubavi i prijateljstvu kao nekoj formi iste na isti način su prepoznavani raniji pitagorejci - dok sam Pitagora kao egipatski svećenik možda ista znanja kupi također od kakvih redova. Etika kakva se može čitati kod reikista, čuti od bioenergetičara vrlo vjerojatno se na više načina može povezati s osjećajem ljubavi povezanim s Pavlovom pjesmom o istoj, a isti kad govori o bračnom odnosu kaže i ovo:
1. Korinćanima 7,32 A rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu.
1. Korinćanima 7,33 A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi,
1. Korinćanima 7,34 pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu.
1. Korinćanima 7,35 Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu.
1. Korinćanima 7,36 Misli li tko da je nepriličan prema svojoj djevici kad je preživotan i s njome mora biti, neka čini što je nakanio, ne griješi: neka se uzmu.
1. Korinćanima 7,37 Tko je pak nepokolebljivo stalan u srcu te nema potrebe, a u vlasti mu je volja pa to odluči u svom srcu - čuvati svoju djevicu - dobro čini.
1. Korinćanima 7,38 Tako, tko se oženi svojom djevicom, dobro čini, a tko se ne oženi, bolje čini.
1. Korinćanima 7,39 Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoće, samo u Gospodinu.
1. Korinćanima 7,40 Bit će ipak blaženija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim da i ja imam Duha Božjega.
Tako, ljudi koji su ma kako voljeli i pokazali to zalaganjem za ma kakvu verziju istine bivaju ma kako obožavani i poštovani - tako i Nietzsche kojega se etiketira kao anti-moralističnog (među ostalim) ... i međutim dolazimo do još nekih mogućnosti - prvo da se sama žrtva shvati kao ljubav i neki njen preduvjet, a drugo da se u zaljubljenosti (a da zamislimo tek spektar mišljenja o sebi i svojemu djelovanju onih koji dan danas čine čudotvorna liječenja) - dijelom još čvršće ostane u kakvim zabludama o istinama; pa i dualističkim pogledima na stvari kroz suprotnosti... Boje duge se pojavljuju u spektru, okusima se upravo u Engleskoj pokušava kao jedan od temeljnih definirati i peti; međutim je opća tendencija ljudskog uma da gleda crno i bijelo u potrazi za razlikama između dobra i zla - za zadržavanje i uvećavanje osjećaja ljubavi - jer potpuniji osjećaji zadovoljstva nisu takvi da nužno dovode do ispravnih zaključaka o porijeklu istih osjećaja. Da netko tvrdi kako je sretniji nego ikad prije; slobodom da voli, istovremeno ostavlja veliki prostor da griješi... baš iz te želje koja je po jačini eventualno nadjačava smrtni strah. Uzore iz svih priča se voli iz vlastite želje da se čini isto iz veće slobode, ali je time također zadržavanje pozornosti prema stvarnosti još zahtjevnije u ljubavi i "ljubavi" nego u ma kakvoj borbi s ma kakvom percepcijom grijeha. Isus, Pavao i slični počesto, kao autoriteti ljubavi (jer je uopće spominju i traže) i "ljubavi" zaključuju i govore o odnosima kojih sami nisu bili niti su postali stvarni dio. Dapače, jedan je mesijanska reakcija na narod koji je osvojen i pokoren nametnutim pravilima, a drugi među svojim poslanicama i govori o tome da je umoran od života pa i sebi daje ime "malen" kao reakcija na prethodne grijehe...
Tako se vraćamo na početak po kojemu je ljubav prema općim interesima i spremnost na sudjelovanje kao mentalna i svaka druga praksa te osjećaji u tijelu s tim u vezi koji se mogu opisati i kao puka fizička toplina povezati s ognjem - ali s druge strane - ova "vrućica" može nekim dijelom ostati kao posljedica nesigurnosti u ispravnost vlastitih stavova - i pokraj ovog najvećeg "duhovnog dara"; da se vlastitim psihomentalnim životom upoznaju dimenzije stvarnosti kao čudesne - i bile temeljem kojih bi čovjek mogao prihvatiti još snažnija uvjerenja o svome "putu" - kao ispravnom modelu...
Ljubav je kao ideja svakako ono što će privlačiti i dalje religijama; jer i ljubav sadržai osjećaje snage, poleta, zanosa pred... percipiranim objektima ljubavi. Dok ideje o grijesima davaju granice tim objektima, a one su u najvećoj mjeri kulturno određene... U ljubavi pred moćima psihe do kakvih transformacija dolaze ljudi iz razlčitih kultura i subkultura i životnih stilova...