Imala sam nekad davno papagaja (tigricu).
Brat ga je pustio, iznerviran, jer je rano ujutro bio glasan, a brat je radio kao konobar i u to vrijeme htjeo spavati.
Medjutim, to je bilo davno.
Vec sam razmisljala, od kad zivim sa dragim o nekoj manjoj zivotinji (manji stan je u pitanju).
Razmisljali smo jedno vrijeme o papigici, ali kako sam radila, a i dragi, zivotinjica bi bila uglavnom sama i zbog toga nismo htjeli nista.
Ja ne radim vec neka 3 mjeseca i danas mi je dragi za dan zaljubljenih uzeo papigu i kavez, hranu, sipinu kost, sve sto je potrebno...
Medjutim ja sam ocito zaboravila sta jeste, a sta nije normalno ponasanje papige.
Izgledao mi je malo uznemiren, ali sam sve pripisivala tome sto ga je ciko u pet sopu naganjao po kavezu sa hrpom papiga, da bi ga uhvatio.
A i nalazi se u novom prostoru, na koji nije navikao.
Pet sop se zatvara u 19:00 i tad se gase sva svjetla i nastaje mir i tisina, a kupljen je pred kraj radnog vremena i bio je sa nama uz svjetlo i drustvo par sati (dosle nam i komsinice u goste).
Sem toga bio je sa hrpom papiga, a sad je sam (trenutno).
Medjutim, meni moj Kico jos uvijek djeluje prepadnuto. Premiran je, samo stoji nepomicno na jednom mjestu i jako brzo dise. To mi se ne cini bas normalno.
Ili sam ja bezveze zabrinuta ili trebam cekati malo duze da se navikne na potpuno drugaciji nacin zivota?