mali pokusaj,bas nisam u stimungu!
Kada si posljednji put sjetio se djetinjstva svog.
Bijeli Zagrebe, divan si , ljetom bos hodam
stopale se za vrucu smolu lijepe, probam
hodati na prstima al jos vise ga pece.
Pod zaklon dodem i noge pod vodu …oh Boze
Ti koji nam dajes i sunce i kisu ,ovo je bilo
malo previse, imaj malo sazaljena za nas tako male i sitne.
Misli mi lete sjetim se Slavonije,kao mali sam
iso cesto kroz skolsko ferje, bilo je vruce ali
odmah od kuce preko ceste bila je rijeka Ilova.
Bio sam mali ,ali svi su kazali vrijedan Jozin sin.
Lopata je bila veca neg ja, ali nisam bio zabadav
Jozin sin, zabado sam lopatu u rijeku i vuko sam
onako mali lopatu punu pjeska, i baco preko glave na prvu stepenicu…ponekad pola je palo natrag u
rijeku…al Vilko je bil Vilko uporan i satima bacao pjesak na tri stepenice prije nego sam ga bacio na vrh gdje se je skupljao i prodavo po kubicnom metru…………………..
Pa kaj u skoli sam prvi znao sta je kubicni meter,
uciteljica je pitala ,a ja sam reko….dva jutra u rijeci i to je toliko, i svi su se smijali od Jozinog sina ….ali on je pokazo sa svoja dva mala koraka
kolika hrpa treba biti…i onda skoro do glave visina tog pijeska,..i svi su rekli aaaaaaaaaaaajme.
Sjecam se djeda ,sitan stariji covjek,naocale i njegove familijske “svete knjige”, nedjeljom se nije nikada radilo, morao sam slusati djeda citati Bibliju, rucak je bio serviran, a mi mladi ispod 16 smo imali mali stol i stolice , i makar je bilo mjesta za velikim stolom , to je bilo nase mjesto.
Sjecam se prve godine suze su tekle u tanjur dok
sam jeo, a sestra je pobjegla u stalu i skrila se do navecer.
Sjecam se i godinama dalje, radio sam kao sluga
od ranog jutra do mraka, vodio sam krave na pasu,
vodio sam krave kada je djed orao.
Djed me je zvao Wilhem po pruskom caru, i stari je bil pametan, govoril je cetri jezika…a dosel je odmah od Zagreba od Cernomerca i ozenio se je za jedinicu Cehinju i imali su 13 djece.
Djeda je bio izuceni Kolar i bacve je radil, i mnogo toga kad se sjetim sam naucio od njega.
Sjecam se kada je umro nisam isao na sprovod otac je isao sam.
Sljedecek ljete sjedili smo svi za velikim stolom,
a teta Bozena bila je mlada izbacila je stol i stolice u stalu i rekla dok ona zivi nitko nece sjediti i jesti sa tih “Djedovih stolica”
Ali ponekad se sjetim tih stolica i stola, pa svih 13
Kovacica su na njima odrasli i jeli , jer tak je nekad bilo.
Znam da ne rima ,ali eto meni bas stima.
Dok ovo pisem suze mi cure sjetim se Slavonije ,rijeke…pijeska i djeda, i dode mi knedla u grlu
kada se sjetim djecjeg stola i djece samo pola metra od poda.
Vilko
