|
Nadovezao bih se na Jimmy-ja. Ali, možda mu se neće dopasti. Rekao bih da je repozitorij zagrebačke kulture -- kao i drugdje u KuK Austriji -- bio u tzv. malograđanštini. Ljevičarski kulturolozi i sociolozi i povjesničari su nam ogadili taj malograđanski svijet, ali mislim da je to bila krupna greška. Naime, ne trebamo mi u njemu uživati, ali to je humus iz kojega kultura raste. Da tog humusa nije bilo, Krleža ne bi bio rekonstruirao kajkavski. (A to jest bilo djelo rekonstrukcije, a ne izvornog znanja.)
Visokog sloja u nas ionako nije bilo; zanemariva skrama. Malograđanstvo je držalo kulturu na svojim plećima, uključujući jezik. Zatim naviku čitanja, sviranja, pjevanja, sporta. To jest, u Zagrebu športa. Postojali su društveni krugovi koji su svaki na svoj način njegovali te osnove kulture, a koje su onda nadarenima služile kao odskočna daska za dalje. Da je taj malograđanski sloj potrajao, bio bi potrajao i jezik. Ovako nije imao gdje opstati. Niej bilo humusa u kojemu bi rastao.
|