Čitam neki dan kako je važno sačuvati izvorni doživljaj svijeta kao vrhunske tajne i stalno buditi u djetetu poštovanje za svijet: pogled prema nebu, pogled na dugu ili slušanje vjetra u krošnjama..
"Onaj tko oblacima i vjetru određuje put, naći će put po kojem može ići i moja noga."
Mi smo jučer vozili tačke. Baš ovako kao na slici. Kroz livade, kraj šume.
I onda je čudo u tačkama viknulo:"Mesec!"
A sjalo je sunce...podignuh glavu i uistinu na nebu je bio mjesec.
Engleski pjesnik W. Wordsworth opisuje djecu kako "povlače za sobom oblake slave kada dolaze u svijet."
Njihovo čuđenje za sve što ih okružuje graniči s nadzemaljskim.
''The child is father of the man'' kaže spomenuti pjesnik.
Ako je priroda čudo, nema dileme kako je dijete čudo prirode.