Evo zelim podijeliti sa vama par (ne)zgoda iz mog odnosa u kojem sam bila ocito supendara pa presudite sami.
scenarij #1:
Zajednicko tuširanje kad odjednom osjetim još jedan topao mlaz osim onoga iz tuša.
Moj najdraži piša po meni i smije se. Moja početna reakcija
, nakon toga na moje lice izlazi kiseli smiješak zbog nevjerice.
scenarij #2:
Ja kod kuće sa dvije frendice, zove moj dragi i padne dogovor za zajednički izlazak. Moj dragi kaže "pričekajte me vani
ispred kuće!" Ja kažem "naravno dragi", Dragom treba 15 minuta biciklom do mene, pa u roku 10 minuta ja i frendice izlazimo van ispred kuće, na dvorište. Dvorište i cesta su odvojeni grmljem koje blokira pogled iz dvorišta na cestu. Sjedimo mi na dvorištu, čekamo, brbljamo, prodje jedno pola sata, mog dragog nema. Mi vrlo vokalno izražavamo nezadovoljstvo njegovim kašnjenjem, ujedno se pitamo kakav je to čudan zvuk. Prolazi još pola sata, mi čekamo vani,
ispred kuće, na dvorištu, kad jedna frendica ustaje i istražuje izvor zvuka, koji je već postao iritantan. Prizor: moj dragi, s druge strane ograde, već 40 minuta, vrti lanac od bicikla i time pokazuje nezadovoljstvo što ga nismo čekale s druge strane ograde. Mi brže-bolje ustajemo, te me on pogleda i mrtva hladan kaže: "Rekao sam ti da me čekaš
ispred kuće"
Nemoram ni spominjati da je izlazak bio katastrofa.
Evo to je to za sad ali ima još jako puno priča možda ih istipkam koji drugi put
Sretno Vam Valentinovo
