@ivchy, mislim da si dobro detktirala problem. tvoja sestra i tvoja frendica jednostavno tebe doživljavaju kao "previše dostupnu". i sama imam takav problem, jer ljudi to što si kulturna i odmah im odgovoriš, doživljavaju kao "nije cool i previše je dostupna". sestrino smijanje i isprdavanje kad si o tome pokušala razgovarati idu dodatno tome u prilog, jer da nije riječ o tome reakcija ne bi bila smijeh i isprdavanje nego bi bio uvažvajući - nešto u smislu, oprosti, nisam znala da je tebi to tako važno, ja sam malo takav čovjek, ali evo, trudit ću se da ti odgovorim brže...
moje osobno iskustvo je s velikim brojem ljudi takvo. imam jednu rođaku koja mi odgovori samo ako joj moja poruka paše tj. ako joj se svidja to što piše u poruci, i ide njoj na ruku ili ima koristi. a ako joj se ne svidja ili joj ne paše prijedlog ili termin ili joj se ne da - uopće ne odgovori. to još nisam riješila, ali mislim da će rješenje biti da joj se više nikad ne javim.
imam i frendicu koja jako voli glumiti da je tražena i bizi na sve strane, ona mi je isto slabo odgovarala i to nakon dosta vremena. vrhunac je bio kad mi je jedan vikend odgovorila u ponedjeljak popodne i još napisala oprosti, nisam stigla odgovoriti, kuhala sam junetinu a la vield nešto, a to je jako zahtjevno. htjela mi se pohvaliti još kako je izvrsna kuharica! na to se inače fura. kako bi se vi osjećali da dobijete takvu poruku? što mislite o njoj? o takvoj isprici? jel bi to doživjeli kao ispriku ili uvredu? i to dva dana kasnije?
napominjem da joj poruke šaljem rijetko i samo konkretno, kad nešto treba ili je neki dogovor ili neko konkretno pitanje. znači, nije baš da je dosadno ili besmisleno.
uglavnom, ja sam joj taj ponedjeljak popodne odgovorila ono što sam mislila - da ja mislim da je mogla odgovoriti i ranije, pa ako ne odmah, barem onda nakon što je proždrla tu junetinu a la vield
uglavnom, ne sjećam se više detalja, ali na to mi je odgovorila da ja nemam pojma kako je to teško napraviti, da se mora paralelno ovo, ono, bla....jel tome uopće treba komentar?
uglavnom, nakon toga što sam opravdano pošizila sam ja prestala njoj odgovarati na poruke redovito pa je od tad ona meni počela odgovarati ODMAH iste sekunde. znači može kad hoće!
nakon nekog vremena sam opet počela odgovarati kulturno i odmah, a ona je opet počela zafrkavati, ne javljati se i slično ili mi odgovori porukom nakon tri sada da jel sam sutra popodne doma pa da će me nazvati, jer da je čistila stan i nije mogla odgovoriti! onda ja ne odgovorim pa ona odmah ujutro čim se digne zove, ali se ja ne javim i tako
uglavnom, osvijestila sam da ni nju više ne želim zvati, čemu?
čemu forsirati druženje s ljudima kojima očigledno nismo bitni? svi se mi ljudima koji su nam važni i simpatični javimo vrlo brzo i s veseljem, zar ne? a na kraju krajeva, svatko si treba postaviti pitanje - ako oni mogu bez nas, zašto mi ne bi mogli bez njih?