Čitajući sve ovo s tugom i veseljem sam se sjetila svog papagajčića koji me napustio jako iznenadno.. no, da ne širim depresiju, prisjetit ću se ludih i smiješnih stvari koje je radio.
Kad je prvi put došao k meni, nije glasa ispustio dobrih pet dana, a jesti je počeo nakon dva.
Mrzio je svježe voće i povrće, osim zelene salate (za koju sam čula da je papigice baš i ne smiju jesti). Obično smo mu list salate pričvrstili za rešetku s kvačicom za veš dok ju ne bi obrstio. Jednom smo kvačicu zaboravili maknuti nakon što je salata nestala pa mu je kvačica postala omiljena igračka (uz ogledalo sa zvonom).
Bio je užasno glasan, a kunem se da je najglasniji bio nedjeljom popodne kad bih ja nakon ručka (i neprospavane noći zbog nekakvog izlaska) legla da dođem k sebi. Nije prestajao s urlanjem, pjevanjem, a volio je primiti ogledalo s nogom i mlatiti njime po rešetkama.
Obožavao je sletjeti na ruku, popeti se na palac i onda se s noktom na palcu razgovarao satima. Isti fetiš imao je i na nožne prste.
Kad sam učila i podcrtavala skripte fluorescentnim flomićima, jurišao je ko sumanut po crtama koje sam povlačila.
Razgovarao se sa apsolutno svakom površinom u kojoj se mogao ogledati - ogledalo u krletci, sat na mom stolu, monitor..
Mrzio je kupanje i nikad nije ni pol posto šljivio kadicu koju sam mu stavljala u krletku.
Najsretniji u životu bio je kad ga je moja mama ukrcala sa sobom u auto i otfurala na more. Pjevao je cijelim putem dok se ljuljao u kavezu na zadnjem sjedalu, a moja mama se dandanas zaklinje da je na moru progovorio i rekao 'pusa', što naravno više nikad nije ponovio.
Sipinu kost je tamanio kao lud, a obožavao je i ranije spomenute barove s voćnim sjemenkama.
Nije mogao puno letjeti pa je često nakon dva kruga po sobi aterirao na parket, dignuo glavicu i nemoćno me kreštanjem zvao da dođem po njega..
Tigrice.. nema boljih
Čuvaj svoju i uživaj u njoj
